Mjesne zajednice

BAG

Naselje Bag je jedno od prvih naselja koje se počelo razvijati još početkom 19. stoljeća iseljavanjem stanovništva iz bužimske tvrđave. Ime je dobilo po vrsti zemlje, bagru ili bagruši. Zahvata veliki broj brda i kosa, među kojima je najpoznatije Veliko Brdo. Područje je bogato pitomim kestenom. Najveći zaseoci su: Donji i Gornji Makići, Durakovići i Kaukovići, Ljubijankići, Velići i Veladžići. Nakon posljednjeg rata, u decembru 1995. godine,  kao zasebna mjesna zajednica Bag je izdvojen iz MZ Bužim, i površinom je jedna od najmanjih mjesnih zajednica. Asfaltnim putem povezan je sa općinskim središtem te sa susjednom mjesnom zajednicom Elkasova Rijeka. U mjestu Makići se nalazi lokalni mekteb. Jedina je mjesna zajednica koja na svom području nema džamiju i džemat. Objekat područne škole, koji je bio izgrađen 1963. godine, porušio je grom nakon čega se stalo sa aktivnostima oko završetka škole u ovom naselju. Učenici iz ove mjesne zajednice pohađaju školu u Bužimu.

BRIGOVI

Duž regionalne ceste R 401, na prevoju iz doline Bužimnice u dolinu Baštre, smješteno je naselje Brigovi. U aprilu 1995. godine ovo naseljeno mjesto je dobilo status mjesne zajednice, izdvajajući se na taj način iz MZ Bužim. Pored najčešće podjele na Gornje i Donje Brigove, od većih zaseoka mogu se izdvojiti: Grošića Brdo, Mrkovine, Šišići i Zelići.

Kod infrastrukturnog razvoja važno je izdvojiti izgradnju četverorazredne škole, sredinom šezdesetih godina. Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih Brigovi su povezani asfaltnim putem, prvo sa Čavom, a nešto kasnije i sa Bužimom. Regionalna cesta koja spaja općine Cazin i Bužim  čini vezu sa Konjodorom. Izgradnjom džamije 1989. godine u naselju Brigovi je formiran istoimeni džemat. Ovo područje je izuzetno bogato dolomitnim pijeskom. Na teritoriju ove mjesne zajednice nalazi se i sjedište najvećeg i najzanačajnijeg preduzeća u općini Bužim, građevinske kompanije Kov-grad.

BUĆEVCI

Naselje Bućevci zahvata sjeveroistočni dio općine Bužim, i dijelom teritorija graniči sa Republikom Hrvatskom. Status mjesne zajednice ima od 1995. godine, kada je izdvojeno iz teritorija MZ Zaradostovo. Najveći zaseoci u ovom naselju su: Porići, Duranovići, Isakovići i Ravnice.

Centralni asfaltni put ovo naselje je dobilo 2007. godine. Lokalna džamija i osnovna škola, kojima se koristi najveći dio stanovništva, smještene su na teritoriji susjedne općine Velika Kladuša, u mjesnoj zajednici Stabandža. Na Bućevcima se nalazi spomen obilježje izgrađeno povodom prve oružane bitke u proteklom ratu 11. juna 1992. godine, kao i šehidsko turbe sa imenima poginulih Bućevčana. Najveći dio stanovništva bavi se poljoprivredom, gdje posebno dominira uzgoj krupne stoke.

BUŽIM

Središte općine Bužim je istoimeno naselje koje je najvećim dijelom smješteno u dolini rijeke Bužimnice na nadmorskoj visini od oko 200 m, duž regionalnog puta R 401. Iako po osnovnim parametrima za klasifikaciju naselja, kao što su broj stanovnika, veličina, prostorna struktura, te funkcija, predstavlja tipičan primjer mješovitog naselja. Bužim kao općinski centar u novije vrijeme sve više dobiva obrise gradskog naselja. U centralnoj zoni smještene su zgrade pošte, osnovne i srednje škole, doma zdravlja, općine, policijske uprave, zatim hotel, nogometno igralište, trgovački i ugostiteljski objekti, industrijska postrojenja, te veliki broj privatnih i javnih stambeno-poslovnih objekata. Po broju stanovnika i veličini pored centralnog naselja, koje je ranije nosilo naziv Pleska, ostale veće mahale i zaseoci su: Nanića Dolina, Kupusnica, Pomajden, Stari Grad, Luke, Mrazovo, Merdžanovac i Porići.

Današnje naselje Bužim počinje se razvijati početkom dvadesetog stoljeća, znatno kasnije u odnosu na ostala veća naselja. Dvadesetih godina već poprima izgled male čaršije sa zgradom općine, džamijom, nekoliko kafana, te žandarskom kasarnom. Prvobitni centar Bužima bio je u naselju Stari Grad, iz kojeg se stanovništvo počinje iseljavati u dolinu Bužimnice još u devetnaestom stoljeću.

U nastanku i razvoju ovog naselja u periodu između dva rata bitno je navesti izgradnju džamije 1920., osnivanje osnovne škole 1923., izgradnja Vakufske zgrade 1936. godine, otvorenje prve ugovorene državne pošte 1937., te izgradnja prve školske zgrade sa dvije učionice 1940. godine. Nakon Drugog svjetskog rata u Bužimu je izgrađena zgrada opće ambulante 1956., stari dom kulture 1959., stara osnovna škola 1960., nova čaršijska džamija 1976., te nova zgrada osmogodišnje osnovne škole 1978. godine. Početkom osamdesetih izgrađen je motel, prva stambeno-poslovna zgrada, dalekovod Vrnograč-Bužim, vodovodna mreža (Hasića bunar), javna ulična rasvjeta, automatska telefonska centrala sa 160 brojeva, prva benzinska pumpa, te niz novih sadržaja. U ovom razdoblju u Bužimu su izgrađena i industrijska postrojenja drvne i tekstilne industrije. Projekat od najvećeg značaja za Bužim predstavlja povezivanja Bužima sa Otokom i Vrnogračom širokim asfaltnim putem, čija izgradnja je započela sredinom sedamdesetih, a završena krajem osamdesetih godina. Prva dionica ove saobraćajnice urađena je kroz centralni dio Bužima, od Kamenice do objekta Opće ambulante. Osamdesetih godina, u dolini Bužimnice je izgrađeno nekoliko industrijskih postrojenja.

U periodu nakon posljednjeg rata, u vremenu kada je Bužim povratio status općine, u ovom naselju su se desile krupne promjene. Između ostalog potrebno je izdvojiti osnivanje i izgradnju objekta srednje škole, izgradnju vodovodne mreže, regulaciju korita Bužimnice, izgradnju nove zgrade pošte, rekonstrukciju i proširenje zgrade doma zdravlja, sanaciju i dogradnju gradske džamije, izgradnju nove zgrade doma kulture, adaptaciju zgrade općine Bužim, izgradnja malonogometnog igrališta kod Osnovne škole “Bužim”, asfaltiranje velikog broja ulica, izgradnju dionice trotoara, i dr.

Kod privatne gradnje i razvoja u posljednje dvije decenije, primjetna je izgradnja i otvaranje brojnih ugostiteljskih objekata, banaka, marketa i drugih trgovačkih objekata. Izgrađene su dvije benzinske pumpe, te servis za putnička vozila „Auto-kontakt“. Posebno treba istaći rekonstrukciju i adaptaciju hotela „Europa“, te izgradnju hipermarketa „Pleska“.

Kao centralno naselje općine, Bužim se puno brže razvija od ostalih okolnih naselja, odnosno mjesnih zajednica. Međutim, taj razvoj nije ni izbliza dovoljan da bi u cijelosti odgovorio novonastalim životnim potrebama. U tom smislu, mnogi važni projekti poput „zaobilaznice“ još uvijek su u fazi izgradnje a mnogi tek slijede u narednom periodu.

ČAVA

Područje današnje mjesne zajednice Čava prema ostacima materijalne kulture jedno je od starijih naseljenih mjesta na teritoriji općine Bužim. U prilog tome govori činjenica da je u neposrednoj blizini Čave, na lokalitetu Lončareva Glavica pronađeno mnoštvo predmeta od gline i keramike. Iako još uvijek nema naučne potvrde iz kojeg vremena datiraju pronađeni predmeti, sve nam to ukazuje na ranu naseljenost ovog kraja.

Do danas je ostalo nerazjašnjeno pitanje tačnog datiranja naselja pod imenom Čava ili Čavnik, ali je činjenica da se naselje pod imenom Čava pominje još u 14. stoljeću. Osim historijskih, postoje i materijalni dokazi o postojanju srednjevjekovne utvrde u Čavi. Ostaci iste nalaze se na uzvišenju nedaleko od centralnog naselja Čave.

Početkom 19. stoljeća, tačnije oko 1820. godine u Čavu dolaze prve srpske porodice porijeklom iz Like. Uglavnom se naseljavaju u rubnim dijelovima, prvenstveno na područje Dobrog Sela, gdje su živjeli narednih stoljeće i pol, sve do masovnih emigracija u Vojvodinu. I danas postoje ostaci pravoslavnog groblja u Dobrom Selu, u kojem je sahranjena i posljednja pravoslavna porodica Knežević.

Prije Austro-Ugarske okupacije u Čavu su doselile prve muslimanske porodice od bužimskog grada Dizdarevići, Mustafići, Salkići, Hajrudinovići i Suljadžići, od kojih danas vodi porijeklo najveći dio stanovništva ovog naselja.

Današnje naselje Čava u prošlosti zajedno sa ostalim selima zvalo se Dobro Selo. Izdvajanjem iz MZ Bužim početkom osamdesetih, ovo naselje mijenja naziv i zadobiva status mjesne zajednice Čava. Na taj način kao jedan od zaseoka, Dobro Selo je postalo dijelom ove mjesne zajednice. Uz Čavu i Dobro Selo, ovoj mjesnoj zajednici pripadaju sela: Zimonje, Mahmića Most, Handanovića Brdo, Suhodol i Babinac.

U objektu osmorazredne škole, izgrađenom 1980. godine, nastava se izvodila u sklopu OŠ “Bužim” sve do 15. februara 1982. godine, kada Čava dobija samostalnu osnovnu školu. Naredne 1983. godine u Čavi je otvorena područna ambulanta. Prvo opskrbljivanje stanovništva vodom sa „Bijelog vrela“ vezuje se za 1974. Iste godine proširen je makadamski put kroz Čavu. Drugi vodovod tzv. Babin bunar izgrađen 1986. godine. Na temeljima džamije koja je izgrađena 1971. godine, podignuta je nova i funkcionalnija džamija 2009. godine. Neposredno uz džamiju, u 2011. godini izgrađena je šehidska česma. Kroz centralni dio Čave prolazi asfaltni put, koji se veže na regionalni put R 401. Svetinja ili Ibret uzvor, najpoznatije izletište u općini Bužim, nalazi se na teritoriji ove mjesne zajednice.

ELKASOVA RIJEKA

Ostalo je zabilježeno da je naselje Elkasova Rijeka dobilo ime po Elkasu, potomku Selimovu, koji je došao od bužimskog grada. U narodu se zadržalo predanje da se prije toga zvala Crna Rijeka. Najveći dio teritorija ovog naselja smješten je na brojnim kosama i brežuljcima koji slivno pripadaju rijeci Čaglici. Velike površine su pod šumama, među kojima se posebno ističe područje Trebinje.

Prva škola u ovom naselju izgrađena je 1957. godine, dok se elektrifikacija centralnog dijela naselja veže za 1967. godinu. Početkom osamdesetih godina, preko Vrajića potoka i Trostrukih klanaca, Elkasova Rijeka je povezana širokim makadamskim putem. Status mjesne zajednice dobila je početkom osamdesetih godina. U sastav ove mjesne zajednice ulaze sela: Baltići, Elkasovići, Balčinovići, Haralčići, Nahići, Kedići, Hilići, Ćordići i Buljubašići.

Izgradnjom džamije 1990. godine formiran je istoimeni džemat. Asfaltnim putem ovo područje je u 2008. godini povezano sa općinskim središtem. U toku je izgradnja kvalitetnog puta kroz središnji dio naselja, te spomen-obilježja poginulim borcima proteklog rata, koji su porijeklom sa ovog područja. Moderna područna škola izgrađena je 2009. godine.

JUSUFOVIĆI

Ovo naselje ima izdužen teritorijalni oblik, u pravcu sjeverozapad-jugoistok, te najvećim dijelom zahvata dolinski prostor gornjeg toka riječice Čaglice. Velikom dužinom granice naslanja se na područje Cazinske općine, odnosno mjesne zajednice Ljubijankići. Široki asfaltni put, koji prolazi kroz Jusufoviće, povezuje rubna područja tri susjedne općine, Bužima, Cazina i Velike Kladuše.

Od 2003. godine Jusufovići imaju status mjesne zajednice, koja je nastala izdvajanjem iz MZ Elkasova Rijeka. Ovu najmlađu mjesnu zajednicu u općini Bužim, u teritorijalnom obuhvatu čine zaseoci Brdarevac, Donji Baltići, Jusufovići i Malovan. Najznačajniji infrastrukturni objekat u ovom naselju je džamija, izgrađena 1991. godine kada je oformljen i istoimeni džemat.

KONJODOR

Današnje selo Konjodor je staro naselje čije ime datira još iz osmanskog perioda kada je nosilo naziv Konjotor. Prema jednoj verziji ime je dobilo po dijelu sela u kojem su čuvani konji, pa je taj dio u narodu prozvan Konjo-tor, što će se kasnije transformirati u današnji naziv. Isto tako krajem 17. stoljeća zabilježen je i naziv Ponjoter, na karti jednog evropskog kartografa.

Naselje se razvilo na nekoliko kosa po kojima se nalaze manji zaseoci sa porodičnim kućama. Najveći dio kosa je odijeljen manjim potocima. U svojoj historiji osim Bužimu, Konjodor je pripadao općinama Bosanskoj Krupi  i Cazinu.

Iako je danas jedno od najvećih naseljenih mjesta Bužimske općine, i jedno od najprepoznatljivijih naselja, Konjodor je veći dio svog postojanja bio malo i dobrim dijelom marginalno mjesto. Naime, u historiografiji je zabilježeno da su još dvadesetih godina 19. vijeka na Konjodoru bili stanovi sa mnogobrojnom stokom stanovnika bužimskoga grada. I pored toga što je bio izvan bitnih tokova bužimskog života kroz prošlost, prokopavanjem puta Bužim-Konjodor-Cazin 1937. godine, te njegovim proširenjem i asfaltiranjem u najnovije vrijeme, naselje Konjodor je dobilo na značaju.

U novembru 1979. godine svečano je otvoren objekat osmorazredne osnovne škole, koja je od sredine februara 1982. godine, izdvajanjem iz OŠ “Bužim” postala samostalna. Prije toga, u ovom naselju je radila četverogodišnja škola, koja je izgrađena 1955. godine. Početkom osamdesetih godina izgrađen je vodovod, dok je status mjesne zajednice Konjodor dobio 1980. godine. Po broju stanovnika pored centralnog naselja Konjodor, od većih zaselaka još se ističu: Jusići, Dervići, Pajalića Selo, Pehlića Kosa, Veladžići, Buljubašići i Hrgar.

Danas se Konjodor razvija brže od većine ostalih naselja Bužimske općine. Pored osmogodišnje škole, u ovoj mjesnoj zajednici postoje tri džamije, dom mjesne zajednice, benzinska pumpa, moderna ambulanta porodične medicine. U posljednje vrijeme zabilježen je trend intenzivne poljoprivredne proizvodnje, posebno proizvodnje maline. Na taj način, značajan broj mještana našao je sezonsko zaposlenje.

LUBARDA

Naselje Lubarda zahvata sjeverozapadni dio općine Bužim i dijelom se naslanja na teritorij susjedne općine Velike Kladuše. Morfološki, uglavnom se prostire po brdima i brežuljcima koji čine riječno razvođe Bužimnice i Čaglice. Sela su uglavnom smještena po tjemenima, međusobno udaljena 200 do 500 metara, a između njih su potočne doline i prevoji. U zapadnom dijelu teritorija mjesne zajednice, u dolini Čaglice sela su uz rubni dio doline. Pored naselja Lubarda-centar, ostala veća sela su: Brda, Spahića Brdo, Pašin Brod, Muminovići, Abdići, Eminići, Ćosići, Gornji i Donji Aleševići, Tahići, Kudelići i Remetići.

Porijeklo naziva Lubarda nije precizno utvrđeno, mada se dovodi u vezu sa vrstom oružja, (lumbarda – starinski top, tal. bombarda). S tim u vezi, i u narodu se očuvalo predanje da je u prošlosti na Lubardi bio stacioniran top, koji je imao ulogu da pucnjem pošalje zvučni signal upravi starogradske tvrđave o mogućoj vojnoj prijetnji sa teritorija Habzburške monarhije. Naselje Pašin Brod svojim imenom podsjeća na osmanski vakat, kada je tim mjestom često prolazio i konje pojio izvjesni paša. To nije promaklo malobrojnim stanovnicima ovog kraja, te ga i sami prozvaše Pašin Brod.

U odnosu na današnji teritorijalni obuhvat, sve do unazad nekoliko decenija Lubarda je teritorijalno bila znatno veće naselje, kada je u njen sastav ulazila i Elkasova Rijeka. U tim okvirima na posljednjem popisu stanovništva 1991. godine ovo naseljeno mjesto je brojalo 2.944 stanovnika. Godine 1983. Lubarda je dobila status mjesne zajednice, kada je izdvojena iz MZ Varoška Rijeka. Dio teritorije ovog naselja ušao je u sastav MZ Elkasova Rijeka. U centralnom dijelu Lubarde smješena je osnovna škola, džamija, te društveni dom izgrađen sredinom osamdesetih, u kojem se nalaze prostorije MZ Lubarda.

U periodu između dva svjetska rata najznačajniji događaj za Lubardu svakako je izgradnja džamije 1938. godine. Vrijeme u kojem je Bužim imao status opštine (1952-1959) Lubarđani pamte po dobru. Godine 1954.  izgrađena je stara kamena škola, a dvije godine kasnije prokopan je široki makadamski put Varoška Rijeka-Remetići-Lubarda. Elektrifikacija Lubarde svečano je obilježena 15. novembra 1962. godine, proslavom u područnoj školi. Makadamski put Lubarda-Pašin Brod prokopan je 1973. godine. Izgradnjom vodovoda 1982. godine oko 60 domaćinstava dobilo je kvalitetnu vodu sa izvorišta Musići.

U poratnom periodu ovo naselje se znatno infrastrukturno izgradilo. U razdoblju od 1998. do 2004. godine izgrađen je asfaltni put Pašin Brod-Lubarda-Bužim, te asfaltiran put kroz centralni dio Lubarde. U narednim godinama, zaseoci Aleševići, Brda, Kudelići, Spahića Brdo i Halilagići dobili su asfaltni put. U prostorijama Doma mjesne zajednice opremljena je moderna ambulanta porodične medicine. U 2010. godini otvorena je nova džamija u Lubardi, te asfaltiran put koji povezuje selo Eminiće sa Varoškom Rijekom. U toku je izgradnja moderne područne škole te džamije u novoformiranom džematu Donja Lubarda.

MRAZOVAC

Brojni potoci i potočići, među kojima su najveći Kapetanovac, Džormes i Skakavac, sa Bužimnicom i Čavom tvore više brda i kosa na kojima se nalazi naselje Mrazovac. U historijskim izvorima Mrazovac se spominje još u srednjem vijeku. Današnje naselje razvilo se od bužimskog garnizonskog naselja prije oko dvjesto godina. Sam naziv mjesta dovodi se u vezu sa mrazom.

Do danas su se očuvali i tragovi stare gradine na Šabića Brdu, koja je otkrivena prije nekoliko godina. O vremenu postojanja i funkciji navedenog objekta nema nikakih podataka.

Status mjesne zajednice Mrazovac je dobio 1995. godine, izdvajanjem iz MZ Bužim. Danas ga čine naselja: Biljeg, Suljadžići, Mulalići, Bajrići, Sejdići, Šekića Dolovi, Kapetanovac i Šabića Brdo. Širokim asfaltnim putem, koji je izgrađen 2009. godine, središnji dio Mrazovca povezan je sa Bužimom. Isti put prvotno je prokopan i proširen 1983. godine.

Najveći dio stanovništva ovog naselja danas pripada džematu Prokop, koji je osnovan 1998. godine, iste godine kada je izgrađen i džamijski objekat. Pored džamije, među značajnijim objektima u ovom naselju vrijedi pomenuti područnu osnovu školu i društveni dom.

RADOČ

U podnožju istoimene planine, između Čave, Mrazovca i Bućevaca smješteno je naselje Radoč. Sjeveroistočni obronci ovog naselja naslanjaju se na granični pojas susjedne Republike Hrvatske. Mjesna zajednica Radoč osnovana je 1996. godine  i u njen sastav ušli su zaseoci: Centar Radoč, Lifanovo Brdo, Krhatić Dolina, Kokića Brdo, Šib i Ćorkovača. Ovo naselje ulazi u historiju općine Bužim kao prvo mjesto u kojem je neposredno pred Prvi svjetski rat izgrađena građanska osnovna četverogodišnja škola.

Unazad  nešto više od pola stoljeća na Radoču su uglavnom živjeli Srbi, koji su nekoliko stoljeća radili kao kmetovi na imanjima bužimskih begova. Agrarnom reformom u vrijeme Kraljevine SHS 1919. godine, bivša kmetska selišta postaju vlasništvo srpskog stanovništva sa Radoča. Nakon Drugog svjetskog rata, usljed loših životnih uvjeta i mogućnosti odlaska i naseljavanja pitomih ravničarskih krajeva Vojvodine, dolazi do intenzivnog iseljavanja stanovništva ovog kraja. S tim u vezi, od 1945. pa do kraja 60-ih godina 20. stoljeća najveći dio pravoslavnog stanovništva odselio je u Rumu, i manjim dijelom u još neke gradove Vojvodine. Najveći dio zemljišta koje su naslijedili agrarnom reformom je nacionalizovano i dato na korištenje zemljoradničkoj zadruzi. Isto tako, dio zemljišta pravoslavni su prodavali Bošnjacima iz drugih dijelova Bužimske općine, koji započinju trajno naseljavanje ovog kraja. Neposredno pred izbijanje posljednjeg rata, idući za svojom rodbinom, sa ovih prostora su odselile posljednje srpske porodice.

S obzirom na svoj geostrateški položaj, teritorij ove mjesne zajednice predstavljao je poprište najznačajnijih bitaka u odbrani Bužima za vrijeme proteklog rata. Danas je ovo naselje izrazito slabo naseljeno. Malobrojno stanovništvo uglavnom živi od poljoprivrede. Izgradnja asfaltnog puta i povezivanje sa susjednim mjesnim zajednicama Čavom i Mrazovcom još uvijek je u toku. U 2007. godini izgrađena je džamija i formiran istoimeni džemat.

VAROŠKA RIJEKA

Jedno od starijih naselja u našoj općini jeste i Varoška Rijeka, čije postojanje datira još iz vremena srednjeg vijeka. Mjesto koje je nosilo naziv Kostajnica u prošlosti je bilo mnogo veće, i pored današnjeg naselja Varoške Rijeke obuhvatalo je i prostor Vrhovske, Bućevaca i Zaradostova. Centralni dio naselja smješten je u dolini Bužimnice, na koju se naslanjaju manje potočne doline te brda i kose.

Stara džamija izgrađena je 1922. godine. U njenom podnožju nalazi se mezarje sa nekoliko starih nišana, zatim kameni biljezi „hadži-taši“. Nova džamija prelijepog izgleda izgrađena je 1991. godine. Nakon Drugog svjetskog rata u Varoškoj Rijeci je nekoliko godina egzistirala zemljoradnička zadruga, koja je kasnije pripojena ZZ Bužim. Za te potrebe je 1948. godine izgrađena zgrada zadružnog doma. Objekat četverorazredne škole izgrađen je 1954. godine. Izdvajanjem iz MZ Bužim, Varoška Rijeka je  kao prvo naselje poslije Bužima dobila status mjesne zajednice 1979. godine. Iste godine na području ove mjesne zajednice izgrađeno je nekoliko farmi, u kojima se uzgajala perad do proteklog rata.

Sa osnovnom školom izgrađenom 2003. godine, zatim domom kulture, regionalnom saobraćajnicom, uličnom rasvjetom, te drugim značajnim sadržajima, uz Čavu i Konjodor, Varoška Rijeka danas predstavlja sekundarni centar općine Bužim.

VRHOVSKA

Vrhovska, jedno od najstarijih naselja u općini Bužim, u srednjem vijeku je nosila naziv Krupska. Premda nema historijskih pokazatelja ovo, danas rudarsko naselje, vjerovatno je naseljeno još u ranom srednjem vijeku zbog indicija o postojanju različitih ruda. Do danas nisu sačuvani materijalni spomenici srednjevjekovne tvrđave „Kostajnice“ u Varošinama, za koju znamo da je postojala na osnovu historijskih izvora. Ovo naselje dobiva na značaju u drugoj polovini prošlog stoljeća, kada je otvoren rudnik za eksploataciju rude mangana. Kroz stoljeća su u Vrhovskoj živjeli muslimani i pravoslavci, a u zadnjim decenijama isključivo je naseljena bošnjačkim stanovništvom. U decembru 1995. godine naselje Vrhovska dobilo je status mjesne zajednice, u čiji sastav su ušli zaseoci: Bajraktarevića Polje, Muratovići, Skenderovići, Bezi, Begovići, Topalovići i Breze.

U poslijeratnom vremenu izgrađen je novi objekat područne škole, dom kulture, džamija, šehidsko turbe, te malonogometno igralište. Na prostoru ove mjesne zajednice nalazi se manje vještačko jezero, prvotno izgrađeno za potrebe rudnika. Ova akumulacija, pored glavne funkcije pruža mogućnosti za ribolov, kupanje, ali i ugodnu šetnju.

ZARADOSTOVO

Ova mjesna zajednica, koja je osnovana još početkom osamdesetih godina, smještena je između Varoške Rijeke, Bužima, Mrazovca i Bućevaca. Njen najnaseljeniji dio leži duž riječne doline i putne komunikacije Bućevci-Bužim. Ime naselja potiče od naziva brda Radostovo, koje se uzdiže sa njegove jugozapadne strane, čija nadmorska visina iznosi 352 metra. Centralnim dijelom protiče potok Kapetanovac, koji svojim tokom pripada slivu rijeke Bužimnice. Na ovoj riječici, sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća, kratko vrijeme je radila mala hidrocentrala, na kojoj se proizvodila električna energija za najosnovnije potrebe javnog života općine Bužim.

Danas u naselju Zaradostovo postoji lijepo urađena zgrada područne škole, sportsko igralište i dom kulture. Prva školska zgrada izgrađena je 1959. godine, na čijim temeljima je izgrađen novi objekat 2003. godine. Pored džamije i mekteba u Zaradostovu, postoji džamija i u zaseoku Abazovići. Glavna saobraćajnica, koja ovo naselje povezuje sa Bužimom i Bućevcima, izgrađena je početkom devedesetih, prije izbijanja rata. U poratnom periodu asfaltiran je veliki broj lokalnih puteva. Pored centralnog naselja, ovoj mjesnoj zajednici pripadaju sela: Abazovići, Piskovac, Zorinovac, Cinci, Grbovice, Pala Gora i Kiurići.