Posjetom mjestu pogibije generala Izeta Nanića, učenjem jasina i tevhida za sve poginule šehide 505 Viteške brigade, pješačenjem bužimskih vitezova i održanim historijskim satom obilježena je druga decinija od pogijebije generala Izeta Nanića. Služban delegacija koju je predvodio Općinski načelnik Agan Bunić, te premijer Unsko-sanskog kantona Izudin Saračević i ministar za pitanja boraca u Vladi USK-a Abid Mulalić posjetila je mjesto pogibije generala Izeta Nanića, gdje su položili vijence i učenjem fatihe odali počast.
Poslije podne namaza, uprkos velikoj vrućini preko 800 učesnika ispred zgrade “ Pošte” krenulo je “Putem bužimskih vitezova” prema Ćorkovači. Put bužimskih vitezova je već tradicionalno u organizaciji Udruženja mladih Bužim, koje svake godine ovaj događaj organizira na na najvišem nivou. Nakon što je na platou Ćorkovaća klanjana ikindija namaz i kada su stigli učesnici ovogodišnjeg “Puta bužimskih vitezova” imami Medžlisa islamske zajednice Bužim su proučili Jasin i tevhid pred duše generala Izeta Nanića i svih šehida 505. Viteške brigade.
Poslije toga je održan historijiski sat o liku i djelu generala Izeta Nanića, o kojem su govorili Agan Bunić načelnik općine Bužim, Izudin Saračević premijer USK-a i Hasan ef. Makić muftija bihaćki.
Izvod iz biografije generala Nanića. Izet Nanić, brigadni genaral, heroj oslobodilačkog rata, komandant 105 – 505. bužimske viteške brigade, je rođen 1965. godine u Bužimu. Sin ponosnih roditelja Rasime i Ibrahima sa kojima je odrastao sretno i kreativno djetinjstvo i rane godine mladosti u Bužimu. Izet je otac troje djece: Izete, Nevzeta i Ibrahima. Osnovnu školu završio je u Bužimu, a srednju vojnu školu u Zagrebu 1984. godine. Kasnije upisuje i uspješno završava Vojnu akademiju u Beogradu, Sarajevu i Zagrebu gdje diplomira vojne znanosti.
Nakon završetka Vojne akademije stupa u vojnu službu i svoja znanja praktično usavršava kao poručnik u Kragujevcu. Kao školovani Bošnjak i intelektualac u ona huda vremena brzo je prepoznao namjere velikosrpske politike i njihove planove, tako da sa početkom raspada bivše države napušta službu u JNA i prije početka agresije na Republiku Bosnu i Hecegovinu dolazi u svoj rodni Bužim. Odmah se stavlja na raspolaganje svome narodu i uzima aktivno učešće u organiziranju prvih jedinica koje trebaju da brane ovaj kraj Bosne i Hercegovine od agresora.
Od prvih ratnih dana svojom harizmatičnom ličnošću i kultom ratnika ispisuje zlatnim slovima historiju bužimskog kraja. Na samom početku agresije na našu domovinu postavljen je na dužnost Načelnika Štaba teritorijalne odbrane u Bužimu. Kasnije, 1. augusta 1992. godina i za Komandanta Štaba teritorijalne odbrane Bužim. Na toj poziciji neumorno radi na formiranju jedinica i komandi, obučavanju i ustrojavanju boraca, brine o logistici i svim segmentima bitnim za dobru organizaciju odbrane zemlje i ljute borbe koja treba da otpočne. Svojom nadarenošću istinskog bosanskog ratnika, intelektom i akademskim iskustvom, te izuzetnim ljudskim kvalitetom stvara jedinstven front i stiče povjerenja boraca i naroda Bužima.
Vizionar koji je uvjek bio za korak ispred drugih, uvjek brži i mudriji. U ljeto 1992. godine sve svoje intelektualne i kreativne potencijale usmjerio je u stvaranje brigade na bužimskom području. Izuzetne organizacijske sposobnosti genarela Izeta Nanića dale su svoje rezultate 15. augusta 1992. godine formiranjem 105. bukpbr. Koja je bila u sastavu Unske – sanske operatvne grupe. Danonoćnim radom i nadljudskim naporima stvara jedinstven kolektiv za odbranu domovine koji postaje oslonac i uzdanica opstanka bošnjačkog naroda u ovom kraju.
Svako zatišje na bojištu komandant Izet Nanić je koristio za obuku i ustrojavanje brigade. Svoju ogromnu energiju usmjerio je na formiranje specijalnih jedinica „Hamza“, „Gazija“ Jurišnog bataljona i diverzantskog voda Tajfun. 505 Viteška Bužimska brigada je bila njegov životni cilj i njegovo životno djelo, ideal za koji je u herojskoj borbi za domovinu dao svoj život. Više puta je pohvaljivan i nagrađivan od komandanta 5. Korpusa. Dana 15. aprila 1994. godine pohvaljen je i od komandanta Armije Republike Bosne i Hercegovine generala Rasima Delića. Odlikovan je najvećim ratnim priznanjem značkom „Zlatni ljiljan“ 14. augusta 1994. godine. 505. Viteška brigada razbila je neprijateljske linije na Čorkovaći i krenula prema Dvoru na Uni. Samo nekoliko sati prije konačne deblokade iz zasjede je ubijen komandant Izet Nanić. Komandant Nanić nije doživio da kao pobjednik postroji svoje hrabre Bužimljane. “Ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Nestalo je struje. Sretno!”, napisao je Nanić noć prije u svom ratnom dnevniku.
Više slika možete pogledati na JU”Centar za kulturu, sport i informisanje”; bužimljani.ba ; bužiminfo.ba