Karakter privlačne destinacije
Turizam kao uslužna grana danas predstavlja jednu od najunosnijih djelatnosti i igra važnu ulogu u privrednom i kulturnom životu svakog mjesta. Bužim kao mjesto ima karakter privlačne destinacije. Tome u prilog idu brojni sadržaji prirodnog i antropogenog karaktera, te kulturno-sportske manifestacije koje iz godine u godinu okupljaju sve više ljudi. Ukoliko se bude vodilo računa o skladu prirodne okoline i ljudskih aktivnosti, te životni prostor očuva u granicama prihvatljivim prirodnoj ravnoteži, uz postojeće sadržaje i motive, postoje realne pretpostavke da općina Bužim u narednom periodu postane sve privlačniji prostor za brojne putnike, izletnike i znatiželjnike.
Općina Bužim iako površinom vrlo mala, turistički je veoma interesantan prostor. Posebnu čar mu daju prirodne odlike. Odlikuje se čistim i svježim zrakom, brojnim pitkim izvorima, brežuljcima i brdima, potočnim i riječnim dolinama, te velikim površinama pod šumama i livadama u kojima živi bogat životinjski svijet. Od antropogenih vrijednosti ovaj kraj može posjetiocima pružiti brojne džamije sa vitkim minaretima u gradskom i seoskom ambijentu, brojne bunare i česme, autentični bošnjačko-orijentalni način ishrane, specifične narodne običaje i nošnju, kulturno-sportske manifestacije, te nekoliko kulturno-historijskih spomenika. Iako u Bužimu postoje mogućnosti za razvoj seoskog, lovnog i ribolovnog, te sportsko-rekreativnog turizma, za sada su turističke aktivnosti vezane uglavnom za izletnički turizam.
Kada je riječ o prirodnom naslijeđu Bužim je naširoko poznat po „Ibret izvoru“ ili „Svetinji“, mjestu koje svakodnevno privlači brojne znatiželjnike. U vezi sa antropogenim sadržajima, u Bužimu se razlikuju dvije vrste objekata i to: objekti sa dugom historijom postojanja i objekti iz bliske prošlosti. U prve spadaju kulturno-historijski spomenici, a u druge građevine novijeg doba, poput brojnih džamija, zatim turbe generala Izeta Nanića, muzej 505. viteške motorizovane brigade, spomenik žrtvama NOB-a na Brigovima, spomen obilježje na Bućevcima i sl. Kulturno-sportska manifestacija „Slobodarski dani viteškog grada Bužima“ okupi najveći broj posjetitelja tokom godine i zasigurno je najzanačajnija manifestacija u općini Bužim.
Najvažniji kulturno-historijski spomenici su Stari grad Bužim i Stara drvena džamija. Izuzetne vizuelne efekte pružaju i muslimanski mezarluci sa starim osmanskim, odnosno krajiškim nišanima, koji su dosta rasprostranjani na ovim prostorima. Još se ističu stare bosanske kuće te brojne česme od kojih je najpoznatija Hudut česma pored Stare drvene džamije na Starom Gradu.
SVETINJA ILI IBRET IZVOR
„Svetinja“ ili „Ibret izvor“ nalazi se na području Čave ili Dobrog Sela, udaljena oko 5 km od regionalnog puta R-401, koji povezuje Bosansku Krupu i Bužim. Izvorište se nalazi iznad stjenovite krečnjačke prečage visoke oko 16m, iz kojeg voda svaki dan po nekoliko puta poteče, obrušava se sa stijene, te nakon određenog vremena opet presuši. U narodu je rašireno vjerovanje o svetosti ovog izvora. To je razlog da se ljudi 6. maja svake godine okupljaju kod izvora, umivaju i kupaju njegovom vodom, vjerujući u natprirodnost izvora i ljekovitost ove vode.
Postoje i brojne legende o ovom izvoru. Jedna od njih govori o vraćanju vida djevojci koja se umila na ovom izvoru. Naime, u prošlosti su karavane često prolazile pored ovog izvora na putu za današnju Republiku Hrvatsku. U jednoj od karavana koja je zanoćila u blizini izvora nalazila se slijepa djevojka. Ona je, čuvši žuborenje vode, došla do izvora, umila se i progledala.
U geografiji se ovakva vrsta izvora naziva potajnica. To je tipični krški izvor iz kojeg voda povremeno ističe u pravilnim vremenskim razmacima. Odnosno, izvor jedno vrijeme daje vodu, a zatim presuši. Rad potajnice objašnjava se specijalnim sistemom pukotina. Naime, podzemna voda se pukotinama sliva u jedan rezervoar, koji je s površinom povezan inverznim sifonom. Kada se rezervoar ispuni vodom do vrha izlaznog sifona, dolazi do isticanja vode na principu krive natege. Pošto je isticanje vode veće od priticanja, to se rezervoar isprazni i izvor presuši. Količina vode i učestalost isticanja ove vode u direktnoj je vezi sa dobom godine, odnosno padavinama koje se procjeđuju u unutrašnjost krškog terena. U ljetnim mjesecima kada je količina padavina manja, voda teče u rijeđim intervalima i obrnuto.
U proteklom periodu ovom prirodnom fenomenu nije u dovoljnoj mjeri poklanjana pažnja, tako da nije ni izbliza bio iskorišten u turističke svrhe. Tek u posljednje vrijeme, poduzete su značajne mjere oko izgradnje i obogaćivanja sadržaja izletišta. Prostor u blizini izvora je uređen i predstavlja mjesto odmora i opuštanja za svakog ljubitelja prirode. Izgrađeno je nekoliko bungalova sa roštiljima, napravljeni su mostovi preko rijeke i uređene staze do izvora, postavljena rasvjeta, a u planu je i izgradnja sportskih terena. Čist zrak, pitka voda, obilje zelenila te dovoljno prostora za šetnju dodatni su razlozi za bijeg od uobičajene svakodnevnice. Uz bolju promociju za očekivati je da u narednom periodu Svetinja postane prepoznatljiva u širem okruženju kao mjesto odmora, rekreacije, zabave i razonode za brojne izletnike, te u tom smislu postane nezaobilazna destinacija različitih oblika organiziranih izleta i ekskurzija.
Kao značajno izletište stanovništva bužimskog kraja služi i jezero Brana u Bajrektarevića polju.
STARI GRAD BUŽIM
Stari grad Bužim smješten je u blizini istoimenog naselja, oko 2 km južno od centralnog dijela općine Bužim, na brdu nadmorske visine 325 m. Padine brda na kojem je smještena tvrđava, okružene su sa jugoistočne, zapadne i sjeverne strane uskim dolinama, dok se sa južne strane uzdiže više brdo. U podnožju brda sutiču se potoci Bužimkovac i Pomajdan. Ovaj objekat danas predstavlja ruševinu nekad moćne utvrde čiji postanak se vezuje za vrijeme razvijenog srednjeg vijeka.
Grad se u povijesnim dokumentima pojavljuje pod dva naziva: u početku Čava, a kasnije Bužim. Ruševina starog grada Bužima sastoji se od gornjeg ili unutrašnjeg i donjeg ili vanjskog grada, ukupne površine cijelog kompleksa 7267 m2. Predstavlja zanimljiv primjer starije tvrđave, zidane u vrijeme hladnog oružja, koja je dograđena i učvršćena novim bedemima i kulama u periodu ranoartiljerijskih fortifikacija. Građena je od lijepo otesane sedre i kamena ljutca ili bihacita. Na ovoj velikoj srednjevjekovnoj utvrdi ističu se donžon kule, puškarnice, odaje, tamnice, bastioni, bedemi i tabije.
Unutrašnja, starija utvrda, nekada je bila u svojstvu manjeg zamka, sa visokim kružnim kulama na uglovima. Krajem 15. stoljeća, zamak je opasan novom utvrdom. Zidovi i kule ove utvrde su dosta niži, a na vrhu su imali položaje za topove. Paralelno sa gradnjom vanjske utvrde, u kulama i na zidovima unutrašnjeg grada sagrađeni su otvori i položaji za artiljerijsko oružje. Gradnjom vanjske linije odbrane, zidine i kule unutrašnjeg grada su bile zaštićene od neposrednog djelovanja artiljerije.
Unutrašnji grad ima oblik relativno pravilnog četverouglog tlocrta, sa površinom gradskog obora od oko 750 m2. U njemu su do danas djelimično očuvani tragovi čatrnje, te zidovi kamene džamije, sazidane po dolasku Osmanlija na temeljima prastare župne crkve sv. Klimenta.
Na sredini sjevernog zida, nalazila se pravougla ulazna kula, od koje se uz sjeverni bedem prema sjeverozapadnoj kuli produžavalo stubište. Ulaz je bio na visini od oko 13 metara. Sa vanjske strane unutrašnjeg grada zidovi su visoki oko 15, a sa unutrašnje oko 3 do 4 metra. Gradski obor je poravnat i zasut zemljom, ali je taj nivo u prošlosti bio znatno niži nego danas. Vanjska strana zidova je bila izvedena fino klesanim kamenom vapnencom. Danas se najvećim dijelom oplata osula, dok se dio očuvao na zapadnom zidu.
Na uglovima unutrašnjeg grada nalaze se okrugle donžon kule, koje su danas u vrlo lošem stanju. Sve su u osnovi građene na isti način, s tim da se razlikuju po detaljima i namjeni. Imale su tri razine: prizemlje ili podrum, te I i II sprat. Ulaz im je iz unutrašnjeg obora. U prizemnim prostorijama, koje su služile kao tamnice, nije bilo otvora, a u njih se ulazilo stubama sa I sprata. Prostorije u prizemlju i na I spratu bile su presvođene kamenim stropom, zidanim u obliku zašiljene kupole. Na prvom spratu su boravili stražari, a na drugom spratu vlastela.
Jugoistočna kula je najbolje očuvana. Vanjski prečnik joj iznosi 9 metara, a današnja visina je oko 17,5 metara. Dvorana na drugom spratu je imala pet prozora, čije konture su se očuvale do danas. Desno od ulaza je hodnik sa stubama koje vode u prostoriju na prvom spratu, gdje se nalazi pet puškarnica u zidu. Između ove kule i južnog zida kamene džamije nekada se nalazila čatrnja, čija dubina je iznosila oko 28 metara.
Jugozapadna kula, vanjskog prečnika oko 12 metara, do danas je očuvana u visini od oko 15 metara. Iz gradskog obora se može ući u prostoriju na prvom spratu, u kojoj je sačuvan kameni polukružni svod i dvije puškarnice. Drugi sprat je odavno porušen, dok je prizemlje zatrpano. U toku su radovi na istraživanju i restauraciji ove kule.
Sjeverozapadna kula ima visinu od 17 metara, te promjer oko 12 metara. Sa sjeverne strane ojačana je zidom. Podrumi su joj zatrpani, a na prvom spratu danas se nalazi prostorija se jednom puškarnicom. Kameni svod je porušen. Ulaz u ovu kulu je bio u prostoriji na drugom spratu iz koje su vodile stepenice u niže etaže.
Sjeveroistočna kula je u najlošijem stanju. Podrum je zatrpan, dok su drugi sprat i skoro cijela vanjska polovina kule porušeni. Vrata prvog sprata danas se nalaze nekoliko metara ispod razine gradskog obora.
Unutar unutrašnjeg grada, neposredno po zauzimanju Bužima, podignuta je velika i solidno građena kamena džamija, koja zauzima više od trećine gradskog obora. Smještena je paralelno sa istočnim bedemom grada. Ulaz u džamiju nalazio se na sredini zapadne strane, dok je mihrab bio na istočnom zidu. Orijentisana je dužom osi u pravcu sjever-jug. Vanjske dimenzije su joj 19×9,5 metara. Zidovi su izgrađeni od lomljenog kamena sa dosta žbuke. U džamiji se klanjalo sve do izgradnje drvene džamija u podnožju tvrđave.
Vanjski grad je opasan sa četiri zida osnove u obliku trapeza na čijim uglovima se nalaze prostrane višeugaone tabije. Jugoistočna tabija je četverougla, jugozapadna je osmougla, dok su sjeveroistočna i sjeverozapadna šestougle.
Unutrašnji prostor vanjskog grada zauzima površinu od oko 4500 m2. Njegovi zidovi su na udaljenosti od 15-20 metara od zidova unutrašnjeg grada. Visina zidova je od 5 do 8, a debljina oko 2 metra. Sa vanjske strane su obrasli gustim raslinjem. Na zidovima ovog grada su nekad postojale staze za kretanje branioca grada, topovski položaji i puškarnice. Vanjski grad je imao ulogu da štiti unutrašniji grad od udara topova.
Ulaz u grad je na zapadnom zidu, uz sjeverozapadnu tabiju. Sve do Austro-Ugarske okupacije iznad lučno zasvedenih vrata je postojala kamena ploča (dimenzija 101×24,5×20 cm) ispisana glagoljicom, na kojoj je bio sljedeći natpis:
„ta grad sazidal iz fundamenta izibrani knez Juraj Mikuličić, ono vrime va vsei hrvatskoj zimli bolega človika ne biše, zač u krala Matijaša u velike počteni biše, zač ot cara turskog Ugrskoj zimli mir našal biše. I car rimski ta ga dobrim človikom zoviše. I vsaki od tih poglavit dar dal mu biše, a Hrvati ga za nenavist hercegom Ivanišem (tj. Korvinom) pogubiše. I ki se oće takim človikom zvati, neka s’ takov grad iz fundamenta ima iz'zidati, tere ima s(voi) bitak“. Transkript ovog natpisa glasi: „Ovaj grad sazidao je iz temelja, izabrani knez Juraj Mikuličić. U ono vrijeme u Hrvatskoj boljega čovjeka nije bilo. Kod kralja Matijaša bio je poznat po velikom poštenju. Kod cara turskoga poznat kao čovjek koji je cijeloj Ugarskoj zemlji mir našao. I car rimski dobrim ga čovjekom nazivaše. I svaki od tih poglavica ga darivaše, a Hrvati ga na zapovijed herceg Ivaniša pogubiše. Ko se hoće takvim čovjekom zvati neka takav grad iz temelja sazida…“
Natpis se odnosi na gradnju vanjskoga grada koji je dao izgraditi Juraj Mikuličić 1484. godine. Za vrijeme okupacije, jedan austrougarski oficir je tu ploču, kao vrijedan spomenik kulture prenio u tadašnji Narodni muzej u Zagrebu. Danas se ova ploča nalazi u lapidaru Povijesnog muzeja Hrvatske.
Po građevinsko-arhitektonskim karakteristikama grad predstavlja tipično renesansno ostvarenje, iako ima elemenata romantičkog i gotičkog stila. U prošlosti je bio multifunkcionalan, te je imao funkciju grada, kastela, zatim tvrđave, džamije i tvrđave kuće. Početkom 19. stoljeća u dvorištu vanjskog grada nalazila su se 22 stambena objekta starobosanske arhitekture. Dolaskom islama u tvrđavi je djelovala prepisivačka radionica u kojoj se njegovalo prepisivanje Kur´ana. Ljudi koji su tu radili su ostavili u privatnim kolekcijama mnogo rukopisnih knjiga i Kur´ana. Tako se u jednom dokumentu navodi da je 1620. godine Hasan, sin Behramov koji je pripadao bužimskoj posadi, prepisao jedno poveće djelo, na čijem kraju se potpisao kao vođa islamske Krajine.
Na Starom gradu u Bužimu se nalazila srednjevjekovna nekropola stećaka. Stećci su ugrađivani u zidine ovog grada. Na ulazu u vanjski grad u zidinama su bili uklesani slijedeći simboli: oklopljena ruka sa buzdovanom i nadžak, vojnik sa zastavom, polumjesec, nekoliko zvijezda, ostve i dvije ptice. Navedeni simboli su vjerovatno dio heraldičkih predstava vladara bužimskog grada. U zidu jugoistočne tabije, za vrijeme popravke u osmansko doba, uzidan je reljef u kojem se ističu simboli konja, dvije ptice, te glava muškarca.
Nekoliko puta kroz povijest tvrđava je obnavljana i dograđivana. Ranija istraživanja su utvrdila da je bužimska tvrđava izgrađena u 14. stoljeću. Međutim, najnovija istraživanja koja provodi Zemaljski muzej iz Sarajeva u saradnji sa arheolozima Univerziteta iz Njukastla, pokazala su da bedem koji potiče iz 14. stoljeća nije najstariji, već je pronađen još jedan, za koji se pretpostavlja da je stariji. Krajem 15. stoljeća, 1484. godine, za vrijeme uprave Juraja Mikuličića izvršena je rekonstrukcija unutrašnjeg i podizanje vanjskog grada. U prvoj polovini 17. stoljeća, tačnije 1626. godine, zabilježeno je da je grad još jednom popravljen. Izvještaji iz 1834. i 1838. godine govore da je u to vrijeme grad bio u vrlo dobrom stanju. *
Danas se ovaj srednjevjekovni grad nalazi u vrlo lošem stanju i već odavno ga nagriza zub vremena. Pod zaštitu države je stavljen 1951., a u Registar nepokretnih spomenika kulture upisan je 1961. godine. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika u julu 2003. godine kompleks Starog grada Bužima proglasila je nacionalnim dobrom. Na taj način, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je preuzela odgovornost za njegovu zaštitu, konzervaciju i rehabilitaciju. U nekoliko zadnjih godina započela su određena arheološka istraživanja te izrada projektno-tehničke dokumentacije za restauraciju unutrašnjeg grada. Obnovljen je zid na južnoj strani, a radovi se nastavljaju na jugozapadnoj kuli.
Nekada centralno mjesto vojne i civilne vlasti u Bužimu, ova oronula i napuštena srednjevjekovna tvrđava danas željno očekuje povremene posjetioce, znatiželjnike, ljubitelje starina i kulturno-povijesne baštine. I pored toga što je u ruševnom stanju, i dalje je prisutno veliko interesovanje za njenu posjetu, kako lokalnog stanovništva, tako i ljudi izvan općine Bužim.
OSTALE STARE GRADINE
Pored bužimske tvđave, na području općine Bužim do danas su sačuvani dokazi o postojanju još nekoliko starih gradina. Neke od njih nalaze se i na privremenoj listi nacionalnih spomenika Bosne i Hrecegovine. Zvanično registrirana predhistorijska gradina na brdu Radostovu još je neistražena. Primjetni su i ostaci stare gradine na Šabića Brdu, u naselju Mrazovac, koja još nije registrirana od strane nadležnih institucija. Iako do danas nema sačuvanih tragova srednjevjekovnog grada u Varoškoj Rijeci, njegovo postojanje u srednjem vijeku se spominje u zvaničnoj historiografiji.
Ostaci srednjevjekovne tvrđave Čavnik nalaze se na uzvišenju nedaleko od centralnog naselja Čave, na 319 metara nadmorske visine. Arhitektonski ova utvrda odgovara gotskom stilu gradnje. Jajastog je oblika sa oštrim ćoškom na jugu. Dimenzije mu u prosjeku iznose 30×20 metara. U žiži zapadnog dijela gradskog obora nalazi se kula promjera 8 metara, dok se sjeveroistočnom dijelu obora primjećuju tragovi zatrpane cisterne ili bunara. Debljina gradskog odbrambenog zida iznosi 1,2 m. Prosječna udaljenost kule od sjevernog, zapadnog i južnog zida iznosi oko 7 metara, a od istočnog zida oko 13m. Prilaz joj je sa zapadne strane, gdje se jasno uočavaju tragovi dubokih rovova, na relativno uravnjenoj kosi. Ostale tri strane brda su teško pristupačne, što je otežavalo njeno zauzimanje.
U historijskim izvorima spominje se u 15. stoljeću, kada je njime upravljalo pleme Čavsko. Kasnije su ovaj grad držale porodice Kozal od Čavice, Benko Baćan i Baltazar Alapić, te plemići Farkašići, u čije je vrijeme u drugoj polovini 15. stoljeća ovaj grad čuvala straža od 10 kraljevih vojnika. Svoju najveću ulogu tvrđava Čavnik imala je u predosmansko doba. Služila je za odbranu Bužima do pada pod vlast Osmanlija. U izvještaju Lenkovića iz 1563. godine, predloženo je habsburškom caru rušenje i napuštanje ovoga grda, što je kasnije i učinjeno.
Iako se danas nalazi u ruševnom stanju, još uvijek se jasno vide dijelovi nekadašnjih zidina, kao i temelji koji ukazuju na njenu nekadašnju fizionomiju i oblik. Od prije nekoliko godina uvrštena je na privremenu listu nacionalnih spmenika Bosne i Hercegovine.
HISTORIJSKE ZAGONETKE U BUŽIMU
U šumi, na samom vrhu Velikog Brda na Bagu, jasno se uočava tlocrt vojnog tabora sa opkopima i šarampovima, koji je iskopan u zemlji bez vidljivih tragova zidanja kamenom. Dimenzije tlocrta su 100×50 metara. Ovaj privremeni vojni logor se može pripisati mjestu taborenja velike vojske Krajišnika u borbi za samostalnost Bosne iz 1850.-51. godine, koju je u bužimskom kraju vodio Alija Kedić.
U naselju Dedići, na mjestu gdje nastaje rječica Bužimnica, postoje uski tuneli koji kroz dolomit vode daleko u unutrašnost brda. Dimenzije ulaza su 50×80 cm, sa pravilnim lučnim svodom. Slučajno su otkriveni prije nekoliko decenija, prilikom izgradnje porodične kuće. Jedan tunel je očuvan, dok je drugi zatrpan do samog ulaza. Osim što je očigledno da su kopani ljudskom rukom, do danas nisu zvanično razjašnjeni razlozi i vrijeme njihova postanka.
U podnožju bužimske tvrđave, sa njene istočne strane, nalazi se lokalitet Kasarište, sa jasnim tlocrtom nekog starog objekta. Pretpostavlja se da se radi o objektu vojne kasarne izgrađene za vrijeme Austro-Ugarske.
STARA DRVENA DŽAMIJA
Ispod grada, sa njegove južne strane, nalazi se drvena džamija sa drvenim minaretom, najveća i najstarija drvena džamija u Bosni i Hercegovini i na Balkanu. To je jedina džamija u našoj zemlji koja je izgrađena bez upotrebe ijednog eksera. Iako za to nema nikakvih dokaza, ova džamija je najvjerovatnije sagrađena u 18. stoljeću, zbog potrebe stanovništva koje se u velikom broju naselilo u Bužim poslije Bečkog rata. Prva rekonstrukcija desila se 1838. godine, kako piše u vakufnami koja se čuva u džamiji. Njen obnovitelj bio je bosanski vezir Mehmed Vedžihi-paša.
Dimenzije džamije su 18×16 metara. U prvobitnom obliku, krov je bio nešto strmiji i prekriven šindrom. Godine 1937. izvršena je njena restauracija, kada je džamija poprimila nešto drugačiji izgled. Visina munare je umanjena za nekoliko metara, a umjesto šindrom džamija je pokrivena crijepom. Džamija je puna starih ćilima, autentičnih starih dokumenata (vakufnama Vedžihi-paše, dvije levhe Abdurahmana Siri-babe), te mnoštva starih svjetovnih i vjerskih rukopisnih knjiga (originalni rukopisi o salavatima, dovama i liječenju, zatim djelo „Menakib-i čehar-i jar-i guzin“ te originalno osmansko izdanje časopisa „Behar“.). Stara drvena džamija je zajedno sa Starim gradom Bužimom proglašena nacionalnim spomenikom.
Na navedenoj vakufnami nalaze se imena 17 potpisnika-svjedoka: Halil-efendi, bužimski imam, Hasan bajraktar, ključar bužimske tvrđave, Ahmed bajraktar Mulalić iz bužimske tvrđave, Abdul-mumin Zubović iz spomenute tvrđave, Ejdo Dizdarević iz bužimske tvrđave, Mula Hasan Mašinović iz spomenute tvrđave, Abdulah Šahinović iz bužimske tvrđave, Ahmed Duraković iz bužimske tvrđave, Softa Duranović iz bužimske tvrđave, Omer Ćehaja Bajrić iz bužimske tvrđave, Spaho Sijam Hodža iz bužimske tvrđave, Ahmed Ćatić iz spomenute tvrđave, Hasan Burzić iz spomenute tvrđave, Okan Begović iz bužimske tvrđave, Hasan Kljajić iz bužimske tvrđave, Ibrahim Topčibaša iz bužimske tvrđave, Omer iz bužimske tvrđave i ostali prisutni. „U samom tekstu vakufname spominje se i krupski muteselim Edreneli Velijudin-aga, sin Mustafa-age“.
STARI KRAJIŠKI NIŠANI
Jednu od posebnih građevinsko-arhitektonskih karakteristika osmanskog perioda čine i memorijalno-nadgrobni spomenici – nišani. Kao i šire područje Bosanske krajine, Bužim je poznat po muslimanskim, odnosno bosanskim mezarlucima u kojima se nalaze raznovrsni stari nišani izgrađeni od kamena bihacita, sa osobito bogatom dekoracijom. Najčešće smješteni u blizini džamija i mekteba, primjerci ovih starih nišana svojom veličinom i oblikom, ali i karakterističnim simbolima, pravi su svjedoci vremena koje je iza nas. Ukrašeni epigrafima, oni svjedoče o brojnim bužimskim alimima, gazijama i šehidima, koji su živjeli na ovim prostorima. Po svojoj brojnosti posebno se ističu nišani uz drvenu džamiju na Starom Gradu, u haremu džamije u Bužimu, zatim pored stare džamije u Varoškoj Rijeci, pokraj mekteba na Brdima u Lubardi, na Velikom Brdu na Bagu, itd. Mnogi od njih potiču iz devetnaestog stoljeća.
| Najstariji sačuvani nišan pored stare drvene džamije na Starom Gradu datira iz 1856. godine. Između ostalih tu su sahranjeni: Ahmed, sin Osmana Devića 1273. (1856.), Hasan-hodža, sin Alije Mašinovića 1275. (1858.), Mustafa, sin Ahmeda Mustafića 1288. (1871.), Hadži Ejdo, sin Bekira Dizdarevića 1292. (1875.), Sulejman, sin Abdije Šahinovića 1314. (1896.) 5 |
HUDUT ČESMA
Na području općine Bužim kroz historiju je izgrađen veliki broj javnih česmi. Ljudi su ih gradili iz raznih razloga i pobuda. Česme su uglavnom građene zarad sevapa i općeg dobra, te kao vakufi uz džamije, mektebe i džematske kuće. Ipak, najveći broj česmi podignut je za potrebe običnog svijeta, putnika i prolaznika. Među brojnim hajrat-česmama ove vrste na širem prostoru općine Bužim, svakako je najpoznatija ona koja se nalazi u blizini džamije na Starom Gradu, zvana Hudut česma (tur. hudut znači granica). Obnovio ju je Mehmed Vedžihi-paša 1838. godine, kako piše na levhi, ali i vakufnami koje se čuvaju u Staroj drvenoj džamiji. Ova česma nam potvrđuje činjenicu da je u njenoj neposredoj blizini kroz nekoliko stoljeća bila državna granica dva carstva u ovom dijelu Evrope, Habsburškog (Austro-Ugarskog) i Osmanskog carstva.
KAMENI POD NOGU – HADŽI TAŠI
Ispred džamija na Starom Gradu i Varoškoj Rijeci do danas je ostao sačuvan određeni broj hadžijskih kamenova ili hadži tašova. Hadži taši, ili kameni pod nogu, predstavljaju biljege mjesta i vremena odakle su i kada su nekadašnji Bošnjaci Bužima odlazili u Mekku na hadždž, radi izvršavanja pete islamske dužnosti. Prilikom polaska na daleki i neizvjesni put, potencijalni hadžija se penjao na hadžijski kamen, sa kojeg bi se obratio prisutnima, zatražio halal od džematlija, komšija i rodbine, a nakon toga uzjahao konja ili sjeo u fijaker, te se u velikoj pratnji zaputio na najodabraniji put. Na tom kamenu, koji je posebno izrađivan za svaki novi ispraćaj, urezivalo se ime hadžije i vrijeme odlaska na hadž.
Kako u nekim džematima, koji su posjedovali znatan broj hadži taša, oni nisu sačuvani do današnjih dana, to je jasan znak da je krajnje vrijeme da se ovi vrijedni spomenici kulture stave pod određenu zaštitu.
STARE BOSANSKE KUĆE
U gradnji porodičnih kuća na bužimskom području dugo vremena je preovladavao autohtoni bosanski stil gradnje, sa izvjesnim orijentalnim uticajem. Sve do unazad nekoliko decenija kuće za stanovanje pretežno su bile od drveta, a zidovi su rađeni od šepera, oblijepljeni zemljom. Ove stare bosanske kuće, tzv „šeperuše“ uglavnom su se sastojale iz dva dijela, gornjeg i donjeg. Gornji dio je bio veći i širi nego donji, i služio je za stanovanje, dok je u donjem bio podrum. Iz donjeg u gornji dio vodili su basamaci. Na sredini kuće nalazilo se ognjište, u sobama su bile „furne“, a u jednom uglu kupatilo, tzv. hamandžik. Posljednje stare bosanske kuće bile su u prizemlju izgrađene od kamena dok je gornji sprat i dalje pravljen od drveta. Kao autentični reprezenti bosanske stambene arhitekture, rijetki primjerci starobosanskih kuća i danas simboliziraju filozofiju življenja iz prošlih vremena.
U novije vrijeme, upotrebom novih građevinskih materijala i tehnika, te dominatnim uticajem zapadnog stila života, privatni i javni objekti se uglavnom rade po uzoru na razne srednjeevropske i zapadnoevropske stilove gradnje. Starih bosanskih kuća iz godine u godinu sve je manje. Ukoliko se ovi preostali objekti kao vrijedni kulturološki sadržaji bošnjačke i bosanske povijesti ne stave pod adekvatnu zaštitu, u skorije vrijeme im prijeti potpuni nestanak.
Kod unutrašnjeg uređenja starih bosanskih kuća, kao prostirka su korišteni stari vezeni ćilimi. Sa prelijepim šarama i uspješno usaglašenim bojama, ovi tkaneni predmeti produkt su napornog višemjesečnog rada majstorskih ruku. Iako se već odavno prestalo sa njihovom ručnom izradom, brojni očuvani primjerci šarenih ćilima, najbolji su svjedok umijeća i stručnosti ondašnjih žena.
RATNIČKE DOVE
U poseban dio kulturno-historijskog naslijeđa stanovništva bužimskog kraja spadaju i ratničke dove, koje se i danas uče u nekim bužimskim džamijama poslije džuma-namaza. Kao važno obilježje vjerskog identiteta stanovništva ovog kraja, ovaj vjerski običaj svjedoči o kontinuitetu islamskog naslijeđa još od prije nekoliko stoljeća. Naime, u stoljećima nakon dolaska islama u ove krajeve postojala je praksa da se nakon džuma-namaza, u zajedničkoj dovi moli za pobjedu vojske širom carstva. Smatra se da je ovaj običaj u Bosnu donio sultan Mehmed Fatih. Danas su u mnogim krajevima Bosne i Hercegovine ratničke dove potisnute u zaborav. U Bužimu kao i u nekim drugim mjestima Bosanske krajine ovaj dio muslimansko-bošnjačke tradicije se održao do danas.
ŠEHIDSKA OBILJEŽJA
Od šehidskih obilježja koja su izgrađena u spomen na sve poginule u proteklom ratu 1992.-1995., u Bužimu je izgrađeno nekoliko turbeta i jedna česma. Najpoznatije i ujedno centralno spomen obilježje predstavlja Šehidsko turbe generala Izeta Nanića. Turbe se nalazi u naselju Nanići, nedaleko od centra Bužima, a svečano je otvoreno 20. augusta 1997. godine. U njemu su pokopani Izet Nanić i njegov brat Nevzet, a na mramornim pločama su ugravirana imena i prezimena poginulih boraca 505. brigade. U 2010. godini izvršena je restauracija istoga, kada je postavljen novi kompleks po uzoru na ostala turbeta podignuta poginulim generalima Armije Republike Bosne i Hercegovine. Vrlo je posjećeno u vrijeme obilježavanja značajnijih datuma iz proteklog rata te u vrijeme održavanja kulturnih i vjerskih manifestacija. Učenici osnovnih i srednjih škola iz neposrednog okruženja, te brojne patriote iz svih dijelova Bosne i Hercegovine često su u posjeti ovom turbetu. Pored ovog, manja turbeta su izgrađena u naseljima Čava, Varoška Rijeka, Brigovi, Vrhovska, Bućevci, Zaradostovo i Elkasova Rijeka.
Među svim šehidskim obilježjima na području općine Bužim svojom veličinom, osebujnom ljepotom i mudrim natpisima na svome pročelju izdvaja se Šehidska česma u Čavi, koja je službeno otvorena 30. septembra 2011. godine. Na njoj su uklesana imena 535 šehida odbrambeno-oslobodilačkog rata, pripadanika 505. brigade, pripadnika MUP-a, civilnih žrtava rata i Bužimljana koji su poginuli u drugim jedinicama Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Spomen obilježja ove vrste će ostati kao simboli hrabrosti i doprinosa naroda ovog kraja u odbrani, kako naše općine i kantona, tako i Bosne i Hercegovine u proteklom ratu.
MUZEJ 505. VITEŠKE MOTORIZOVANE BRIGADE
Kao plod velikog ratnog plijena pripadnika 505. vmtbr., na više frontova u zoni odgovornosti 5. korpusa, stvorene su pretpostavke za osnivanje muzeja u kojem bi bila pohranjena i trajno sačuvana materijalno-tehnička sredstva i razni dokumenti agresorskih snaga. Stim u vezi, u Bužimu je dana 15. aprila 1994. godine počeo sa radom Muzej 505. viteške motorizovane brigade. Soba sa bogatom zbirkom ratne opreme danas se nalazi u zgradi pošte, u ulici 505. viteške brigade. Muzej je otvoren za posjetu svakim radnim danom. U njemu se nalaze razni suveniri iz ratnog perioda 92´-95´, kao što su ratna oprema i naoružanje, fotografije poginulih boraca, radna soba i uniforma generala Izeta Nanića, razne knjige, audio i video zapisi o ratnim dešavanjima, zarobljena dokumentacija agresorskih vojski i sl. Nadležnost nad muzejom ima općina Bužim i Udruženje RVI. U planu je izgradnja nove zgrade muzeja sa svim popratnim sadržajima.
PLATO ĆORKOVAČE, KEDIĆA GLAVICA I KRIŽ
U spomen na najveće bitke 505. brigade, na samom mjestu njihovog dešavanja, svake godine se okupi veliki broj bivših pripadnika Armije Republike BiH, ali i ostalih patriotski opredjeljenih građana iz općine Bužim i šire. Posebno raduje činjenica što se ovom događaju odaziva veliki broj učenika osnovnih i srednjih škola, koji se kroz historijski čas imaju priliku upoznati sa događajima iz proteklog rata. Tako se 5. augusta tradicionalno održava tevhid na dan pogibije komandanta Nanića, koji je u širem rejonu Ćorkovače izgubio život na ovaj dan 1995. godine. Isto tako, na lokalitetu Kedića Glavice i Križa, svake se godine 11. januara, odnosno 12. septembra upriliči slična manifestacija u znak sjećanja na „Munju 93“ i „Brezu 94“, bitke koje spadaju među najznačajnije odbrambeno-oslobodilačke akcije 505. vmtbr., ali i Petog korpusa. Historija nas uči o tome da ona mjesta značajnih bitaka ili stratišta naroda treba obilježiti adekvatnim spomen obilježjima. Ukoliko se u skorije vrijeme na pravi način trajno ne obilježi mjesto presudnih bitaka u odbrani Bužima, postoji mogućnost da u budućnosti sjećanja na hrabre i odvažne ljude koji su spasili živote mnogih Krajišnika izblijede ili potpuno nestanu.
SPOMEN OBILJEŽJE NA BUĆEVCIMA
Jednim lijepim spomenikom izgrađenim na Bućevcima obilježena je prva bitka i prva pobjeda Bužimljana u posljednjoj agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu, koja se odigrala 11. juna 1992. godine. Spomenik predstavlja asocijaciju na tri konstitutivna bosansko-hercegovačka naroda i tri dominantne religijske zajednice u Bosni i Hercegovini. Iako se spomenik nalazi nekoliko kilometara udaljen od mjesta gdje se pomenuta bitka odigrala, on će trajno ostati kao povijesni svjedok ovog za sve Bužimljane izuzetno važnog događaja.
SPOMEN OBILJEŽJA ANTIFAŠISTIMA
Narod Bužima baštini spomenike kako iz bliže, tako i iz dalje prošlosti. Stim u vezi u naselju Brigovi, nalazi se i spomen obilježje podignuto borcima narodnooslobodilačkog rata 1941.-1945. godine. Spomenik je podignut na mjestu pogibije Akifa Mustafice, političkog komesara partizansko-bužimskog odreda. Na taj način, čuva se od zaborava sjećanje na partizansku grupu koja je nastradala 8. maja 1944. godine, kao i na sve pale Bužimljane u antifašističkoj borbi za vrijeme Drugog svjetskog rata. Na mjestu nove pošte u Bužimu, sve do njene izgradnje, postojao je partizanski spomenik, koji je podignut 1967. godine.
SLOBODARSKI DANI VITEŠKOG GRADA BUŽIMA
U poslijeratnom periodu, već tradicionalno svake godine od 4. do 15. augusta u Bužimu se na prigodan način obilježavaju značajni datumi i događaji u proteklom ratu te evociraju uspomene na herojsku borbu i stradanje Bužimljana u tom periodu. Ovaj događaj, raznim vjerskim, kulturnim, sportskim i zabavnim sadržajima, privlači hiljade posjetioca, te je jedan od značajnih ovakve vrste u Bosni i Hercegovini.
Od 2000. godine manifestacija započinje sa „Večeri Kur'ana“, na kojoj iz godine u godinu učešće uzimaju vrsni učači Kur'ana iz naše zemlje, ali i šire. Dan poslije, 5. augusta, na platou Ćorkovača, uči se tevhid šehidima 505., kojem prisustvuje veliki broj ljudi, istinskih patriota, bivših boraca, ratnih vojnih invalida, članova šehidskih porodica, ali i mladih iz Bužima i šireg okruženja. Narednih nekoliko dana, raznim sportskim aktivnostima, promocijama knjiga i tribinama, umjetničkim izložbama, druženjima, te zabavnim sadržajima, ova manifestacija privuče nekoliko desetina hiljada ljudi. Prigodnim svečanim i zabavnim programom, manifestacija se završava 15. augusta, obilježavanjem godišnjice formiranja 505. viteške brigade.
Iako je primarni cilj ove manifestacije očuvanje sjećanja na ratni period 1992.-1995., te odavanje počasti svim učesnicima proteklog rata, posebno poginulima, iz godine u godinu „Slobodarski dani“ kao značajan sadržaj u velikoj mjeri doprinose razvoju turizma u općini Bužim, ali i Unsko-sanskom kantonu. Sve pretpostavke govore da postoji realan osnov da u narednom periodu ova manifestacija poprimi još šire okvire i kao unikatan sadržaj preraste u državnu manifestaciju ovakvog karaktera.