Stanovništvo

Područje općine Bužim naseljeno je vrlo rano. To se ima zahvaliti prije svega povoljnom položaju i klimi, brojnim izvorima, velikim šumskim površinama i drugim prirodnim resursima, što je zajedno pogodovalo životu stanovništva koje je naseljavalo ovaj kraj. Iako postoje materijalni dokazi o naseljenosti teritorija današnjeg Bužima u prvim stoljećima nove ere, ovo područje je, zasigurno, bilo naseljeno još i ranije, od strane keltsko-ilirskog plemena Japoda, koje je naseljavalo širi prostor današnje sjeverozapadne Bosne i Hercegovine. Autohtono ilirsko stanovništvo je pod snažnim uplivom osvajača i doseljenika prvo romanizirano, a kasnije u 7. stoljeću u vrijeme Velikih seoba naroda i slavenizirano. U kasnom srednjem vijeku na prostoru Bužima pretežno živi hrvatsko stanovništvo, sa elementima katoličke materijalne i duhovne kulture. Sa osmanskim osvajanjem u ovaj kraj dolaze novi doseljenici. Veliki upliv u današnju strukturu stanovništva naše općine imaju i muslimanske izbjeglice iz Like, koje su ovaj kraj naselile poslije Bečkog rata, kada su Osmanlije među brojnim područjima izgubile i Liku. Dolaskom Osmanlija započinje proces širenja islama, nove vjere, kulture i načina života, što će ostaviti najveći pečat na razvoj i osobine bužimskog stanovništva sve do današnjih dana.

Općina Bužim prema popisu iz 1991. imala je 16.940 stanovnika sa prosječnom gustinom od 131 st/km2. Prema procjenama sredinom 2011. općina je brojala 17.942 stanovnika sa gustinom naseljenosti od 139 st/km2.

Na kretenje boja stanovnika Bužima u prošlosti uticaj su imali brojni faktori, među kojima osobito ratni pohodi i prolazi raznih vojski, nerodne ili gladne godine, bolesti i epidemije, migracije, ratni meteži, bune i uopće nesređene i teške socijalne, ekonomske i političke prilike.

Kao dio Bosanske krajine, kroz proteklih nekoliko stoljeća Bužim je bio poprište brojnih bitaka što je za posljedicu imalo veliki broj ljudskih žrtava i brojne migracije stanovništva. Dugo vremena ovaj prostor je kao granično područje Osmanlijskog carstva i Austrijske imperije bio izložen čestim napadima i ratnim opasnostima. Posebno se to odnosi na ratove u 18. stoljeću (Banjalučki boj 1737, te Dubički rat 1788-1791 godine), u kojima su među velikim brojem Krajišnika učešće uzimali i Bužimljani. Isto tako, periodične zaraze, najčašće kuge, odnosile su brojne ljudske živote. U jednom ljetopisu se navodi da je u epidemiji kuge koja je u Bosni harala od 1731. do 1741. stradalo preko 20.000 ljudi, te da nije bilo grada ni sela koje nije bilo zahvaćeno ovom bolešću. Veliko stradanje stanovništva ovog kraja posljedica je snažnog otpora brojnim reformama u 19. vijeku, posebno ustanka koji je ugušen 1851. godine od strane Omer-paše Latasa. Otpor Austro-Ugarskoj okupaciji je također najkasnije slomljen na ovim prostorima, i on je sa sobom odnio znatan broj života. Nakon okupacije, veliki broj stanovnika je trajno napustio rodni kraj i odselio u Anadoliju i ostale dijelove današnje Turske. Posljedice Prvog i Drugog svjetskog rata također su se nepovoljno odrazile na demografski razvoj ovog prostora. Na ukupan broj i strukturu stanovništva značajan odraz imale su i ekonomske migracije 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. Naime, u potrazi za radnim mjestima Bužim, kao jedno od najnerazvijenijih područja u bivšoj državi, napušta veliki broj radnosposobnog stanovništva. U početku se radilo o privremenim migracijama, ali vremenom određeni broj radnika zajedno sa cijelim porodicama napušta ovaj kraj. U proteklom ratu, 1992.-1995., stotine mladih i radnosposobnih ljudi je izgubilo živote, što je veliki demografski gubitak, čije posljedice će se dugo osjetiti. Posljedice navedenih migracija i stradanja iz posljednjeg rata već su primjetne a najviše se ogledaju u smanjenom prirodnom priraštaju stanovništva u poslijeratno doba.

Iako su se kroz historiju na širem prostoru naše države pa i Bužima dešavale mnogobrojne promjene i odigrali brojni događaji od prvoklasnog značaja za populacione prilike, do polovine 19. vijeka nema konkretnih podataka o stanovništvu. Dugo vremena nakon prvih popisa, podaci o stanovništvu u našoj zemlji su bili dosta šturi, tako da i demografska slika nije bila sasvim jasna.

Kretanje broja stanovnika općine Bužim može se pratiti na osnovu popisa koji su izvršeni od strane Austro-Ugarske uprave, Kraljevine SHS/Jugoslavije i SFRJ. Kako je Bužim bio u sastavu sreza, a kasnije i općine Bosanska Krupa, podaci o broju stanovnika današnje općine Bužim do 1991. godine dobijeni su na osnovu podataka o broju stanovnika po naseljenim mjestima ove općine.

Kretanje broja stanovnika na području današnje općine Bužim u periodu od 1879. do 1921.

Za vrijeme ovih pet popisa stanovništva, od 1879. do 1921. godine, naseljena mjesta u općini Bužim bila su u sastavu kotara Bosanska Krupa. Za prvog popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini 1879. godine provedenog od strane Austro-Ugarske uprave Bužim je imao je 5.625 stanovnika. Prema popisu iz 1885. godine u Bužimu je živjelo 6.656 stanovnika. Prosječna godišnja stopa porasta između prvog i drugog popisa je iznosila 3,05 %. Sljedećim popisom iz 1895. godine broj stanovnika se povećao na 8.209, a stopa porasta je iznosila 2,33 % godišnje. Naredni popis karakteriše opadanje prosječne stope porasta. Tako je 1910. godine broj stanovnika iznosio 9.274, a stopa porasta 0,86 %. Prema popisu 1921. godine ukupan broj stanovnika se smanjio tako da je stopa kretanja broja stanovnika bila negativna. Na smanjenje broja stanovnika najveći uticaj su imale posljedice Prvog svjetskog rata. Tako je 1921. godine ukupan broj stanovnika iznosio 8.609, a stopa kretanja broja stanovnika je bila negativna i iznosila je -0.65 %. Prosječna stopa porasta u periodu od 1879. do 1921. godine iznosila je 1,26 %, a ukupno stanovništvo se povećalo za 2.984 stanovnika.

Kretanje broja stanovnika na području današnje općine Bužim od 1948. do 1991.

između popisaBroj-425151154263152%-5,521,541,402,250,99

Kao posljedica Drugog svjetskog rata ukupan broj stanovnika općine Bužim se smanjio u odnosu na predratno stanje. Tako je 1948. godine u općini Bužim živjelo 7.694 stanovnika. Do narednog popisa 1953., broj stanovnika se povećao na 9.819, a stopa porasta između ova dva popisa porasla na 5,52 % godišnje. Ovaj međupopisni period je karakterističan po najvećoj godišnjoj stopi porasta stanovništva. Od 1953. pa do 1991. godine broj stanovnika se lagano uvećavao. Prosječna godišnja stopa porasta za period od 1948. do 1991. godine iznosila je 1,93 %. Prema popisu iz 1991. godine prostor sadašnje općine je brojao 16.940 stanovnika.

Ukupan broj stanovnika općine Bužim u periodu od 1998. do 2011. godine, uz određene oscilacije, bilježi blagi porast. U 2005. godini došlo je do naglog smanjenja broja stanovnika, nakon čega se bilježi kontinuirani rast. Stanovništvo se od 1998. do 2011. povećalo za 623 stanovnika ili 3,59%. Prosječan porast ukupnog broja stanovnika za posmatrani period iznosio je 48 stanovnika na godinu, a prosječna godišnja stopa porasta 0,27 %.

Ako se posmatra period od 1991. do 2011. godine onda se broj stanovnika povećao za 1002 stanovnika ili 5,9%. U ovom razdoblju prosječno godišnje stanovništvo se povećavalo za 50 stanovnika ili 0,29 %. Uporede li se noviji podaci o broju stanovnika u periodu od 1998. do 2011. godina sa ranijim podacima iz popisa stanovništva, može se konstatovati da ukupan broj stanovnika bilježi blagi porast, ali se smanjuje prosječna godišnja stopa kretanja stanovništva.

Kretanje broja stanovnika općine Bužim u periodu od 1998. do 2011.

GUSTINA NASELJENOSTI

Podaci iz 1991. godine (131 st/km2) i procjene iz 2011. godine (139 st/km2) općinu Bužim svrstavaju u red gušće naseljenih općina u Bosni i Hercegovini. Pojačana koncentracija stanovništva je u dolini rijeke Bužimnice, gdje se posebno ističu naselja Bužim, Varoška Rijeka i Zaradostovo. Gustina naseljenosti u ovim naseljenim mjestima u 1991. godini iznosila je preko 200 st/km2. Od okolnih naselja gušće su naseljeni Lubarda i Vrhovska, sa preko 150 st/km2. Najslabije je naseljen istočni dio općine i to naselje Radoč, sa manje od 30 st/km2. Slaba naseljenost Radoča rezultat je manje povoljnih prirodnogeografskih uvjeta i slabe saobraćajne povezanosti sa općinskim središtem.

U posljednjim decenijama primjetan je trend povećanja koncentracije stanovništva duž regionalnog puta R 401 koji povezuje Veliku Kladušu, Bužim i Bosansku Otoku. Čini se to opravdanim, budući da duž tog pojasa dolazi do bržeg širenja urbanog dijela općine Bužim.

Kretanje gustine naseljenosti na području današnje općine Bužim u periodu od 1879. do 1991.

Iz tabele se vidi da se gustina naseljenosti na prostoru općine Bužim povećavala od 1879. do 1910. godine. U periodu od 1910. do 1948. godine gustina naseljenosti opada kao posljedica smanjenja ukupnog broja stanovnika. Poslije 1948. godine, kada je gustina naseljenosti iznosila 59,6 km2, dolazi do povećanja gustine naseljenosti, te je u 1991. godini iznosila 131,1 st/km2. Gustina naseljenosti u poslijeratnom periodu oscilira između 135 i 142 st/km2. Posljednji podaci, iz 2011. godine, pokazuju da je područje općine Bužim naseljeno s 139 st/ km2.

PRIRODNO I MEHANIČKO KRETANJE

Prirodna dinamika

Podaci o prirodnom kretanju stanovništva su vrlo važan faktor promjene broja stanovnika nekog prostora. O ovom stanju u općini Bužim za popisni period nema konkretnih podataka. Informacije koje su na raspolaganju rezultat su određenih izvještaja koji usputno tretiraju problem prirodne dinamike, ili daju uopšten prikaz za šire područje Bosanske krajine, pa i općine Bosanske Krupe, čijim dijelom je dugo vremena bio i Bužim. Noviji podaci od 1998. do 2010. godine rezultat su procjena Federalnog zavoda za statistiku i prikazani su u tabelama.

Kako je na ukupan broj stanovnika općine Bužim u popisnom periodu dosta više uticaja imalo prirodno nego mehaničko kretanje, s pravom se može povući paralela između ukupnog broja stanovnika i prirodnog priraštaja za godine popisa. Tako se uočava visoka stopa porasta broja stanovnika u 1885., 1895., 1948. i 1981. popisnoj godini, što je rezultat visoke stope prirodnog priraštaja. Sve do posljednjeg popisa kako cijelu Bosansku krajinu, tako i Bužim karakteriše jedna od najviših stopa prirodnog priraštaja u okvirima Bosne i Hercegovine, ali i Jugoslavije. Stopa nataliteta je bila izuzetno visoka, međutim, zbog lošije zdravstvene zaštite, i mortalitet je bio dosta visok. Posebno se to odnosilo na smrtnost dojenčadi.

Broj rođenih u poslijeratnom periodu je u blagom padu i obrnuto, broj umrlih u blagom porastu. Od 1998. do 2004. godine prirodni priraštaj je imao trend pada, od kada se započinje postepeno uvećavati. Stope nataliteta do 2001. godine pripada visokom tipu, a u narednim godinama ima karakteristike srednjeg tipa. Visoka stopa prirodnog priraštaja nakon 1998. godine polako opada i u narednom periodu poprima odlike srednjeg tipa. Za cijeli posmatrani poslijeratni period, općina Bužim ima umjerenu stopu mortaliteta. Iako iz godine u godinu bilježi konstanstan pad, općina Bužim danas spada u općine sa najvišim prirodnim priraštajem u Bosni i Hercegovini.

Prirodno kretanje stanovništva općine Bužim od 1998. do 2010.

GodinaUkupno živorođenihUkupno umrlihPrirodni priraštajUmrla dojenčadUkupno1998.380100280615,81999.354113241411,32000.304 962083 9,92001.305 93212413,12002.278 801981 3,62003.290108182310,32004.252121131415,92005.26610915727,52006.235113122312,82007.23912411528,42008.2501151353122009.27012214827,42010.240112128520,8

Stopa nataliteta, mortaliteta i prirodnog priraštaja u općini Bužim za period od 1998. do 2010.

Migracije

Bužim je kroz historiju bio mjesto čestih pomijeranja stanovništva koja su najčešće izazvana novim vojnim osvajanjima ili gubljenjem osvojenih područja. Tu se prije svega misli na osmanski period, koji je u početku obilježen napuštanjem dijela hrvatskog katoličkog stanovništva i nastavljen dolaskom velikog broja novih stanovnika muslimanske, a kasnije i pravoslavne provinijencije. Austro-Ugarskim osvajanjem muslimansko stanovništvo ovog kraja je u znatnoj mjeri pokrenuto prema današnjoj Turskoj. Posebno se to manifestiralo u tri talasa: neposredno poslije okupacije 1878-‘79, zatim po uvođenju vojne obaveze 1882. i nakon aneksije 1908. godine. U 20. stoljeću zabilježen je još jedan talas trajnog iseljavanja stanovništva. Radi se o emigraciji velikog broja srpskog stanovništva, pretežno sa Radoča, Čave, Mrazovca i Varoške Rijeke, koje za vrijeme humanog preseljenja i dodjele obradive zemlje, masovno seli u plodnije i ravnije krajeve Srijema, Banata i Bačke. Ovaj talas migracija je započeo još za vrijeme Kraljevine Jugoslavije kada su Vojvodinu u znatnoj mjeri napustili Nijemci i Mađari, a svoj vrhunac dostigao 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća. Tako se broj Srba, koji su do popisa 1931. činili oko 30% stanovništva današnje općine Bužim, vremenom počinje smanjivati, da bi se do posljednjeg popisa sveo na svega nekoliko procenata.

Kada je riječ o migracijama stanovništva u novije vrijeme, brojčano su najznačajnije ekonomske migracije. Ovaj talas odlaska radnosposobnog stanovništva u zapadnoevropske zemlje započeo je sredinom prošlog stoljeća, a posebno je došao do izražaja 70-ih i 80-ih godina kada se Jugoslavija otvorila prema Zapadu. Slabe ekonomske prilike, mala mogućnost pronalaska stalnog zaposlenja, oskudica sredstava za rad, nerodne i gladne godine, te opće siromaštvo prisililo je mnoge ljude da odlaze u tuđe zemlje, tražeći zaradu sebi i svojoj porodici. Radna snaga je najviše emigrirala prema važnijim industrijskim centrima zapadne Hrvatske, Slovenije, Austrije, Njemačke i Švicarske. Po karakteru to su bile privremene ili sezonske migracije, ali je vremenom veliki broj radnika privremeni boravak zamijenio sa stalnim. Uz to, mnogi su sa sobom odveli i uže članove porodice.

Trend iseljavanja mladog stanovništva nastavljen je i u poslijeratnom periodu, a uzrokovan je uglavnom nedostatkom radnih mjesta, a tek u manjem broju nastavkom školovanja van naše zemlje.

Iako u manjoj mjeri, 80-ih godina prošlog stoljeća, u vrijeme procvata „Agrokomerca“, nisu zanemariva preseljenja stanovništva u pravcu Velike Kladuše, ali i drugih susjednih općina. Dodatni razlog takvim preseljenjima bio je nedostatak srednje škole, te loša saobraćajna povezanost Bužima sa susjednim mjestima.

Kretanje stanovništva općine Bužim za period 1998.-2010.

U poslijeratnom periodu migracioni saldo općine Bužim je negativan i u periodu od 1998. do 2010. godine iznosio je -1660 stanovnika. To znači da, kao rezultat većeg broja iseljenih nego useljenih, općina Bužim je u prosjeku svake godine imala manje 127 stanovnika. Prosječna godišnja stopa migracionog salda za ovaj period iznosila je -0,73%. Pored emigracija u zapadne zemlje stanovništvo najviše emigrira u Bihać kao urbani, administrativni i univerzitetski centar Unsko-sanskog kantona.

Umjerena stopa prirodnog priraštaja, te negativna stopa migracionog salda imaju za posljedicu izrazito blagi prirast stanovništva općine Bužim u poslijeratnom periodu.

STRUKTURE STANOVNIŠTVA OPĆINE BUŽIM

Biološka strukture

Struktura po dobi; Kao temeljna osobina sastava stanovništva, dobna struktura nam pokazuje potencijalnu vitalnost i biodinamiku stanovništva. Analizom postojećih podataka o starosti stanovništva može se vidjeti prošlost, čitati sadašnjost i nazirati budućnost kretanja stanovništva u općini Bužim. U narednim tabelama dati su podaci o strukturama stanovništva u tri kontingenta, s obzirom na starost

(0-19, 20-59 , 60 i više), te radnu sposobnost (0-14, 15-64, 65 i više) stanovništva.

Stanovništvo po starosti u općini Bužim

Primjetno je da je najveće učešće u ukupnom stanovništvu u općini Bužim za 1981. i 1991. popisne godine imalo zrelo stanovništvo. Mlado stanovništvo je bilježilo blagi pad, a staro stanovništvo porast. Međutim, kako je stopa mladog stanovništva i dalje bila dosta visoka, iznad 35%, a stopa starog manja od 8%, prema općim kriterijima, stanovništvo općine Bužim je imalo odlike izrazito mlade, odnosno eksplozivne ili progresivne populacije.

Stanovništvo po radnoj sposobnosti u općini Bužim

Kako za poslijeratni period postoje podaci o podjeli stanovništva u odnosu na radnu sposobnost, stanje je moguće analizirati jedino na takav način. U tom smislu, u odnosu na podatke iz posljednja dva popisa, primjetan je pad stope mladog (radnosposobnog) stanovništva. Zrelo stanovništvo bilježi umjereni rast, dok se stopa starog stanovništva u 2011. godini u odnosu na 1981. više nego udvostručila. Sve nam to govori da je općina Bužim na putu porasta udjela stanovništva staračke dobi i starenja stanovništva kao posljedice prekida normalnog prirodnog kretanja u godinama rata i usporavanja nataliteta u poslijeratno doba.

Ako se u obzir uzme činjenica da uslijed humanijih uvjeta rada, kvalitenije prehrane i razvoja medicine ljudi u prosjeku sve duže žive, ovakav trend starenja stanovništva će u narednom periodu za posljedicu imati sve manji broj učenika, a sve veći broj penzionera.

Grafički prikaz dobne strukture stanovništva općine Bužim za 1981., 1991., 2001. i 2011.

Polna struktura; Podaci o polnoj strukturi stanovništva općine Bužim bazirani su na popisima iz 1981. i 1991. godine. U oba popisa stanovništva podaci o starosnoj strukturi stanovništva tretirani su po petogodištima.

Dobno-polna struktura stanovništva općine Bužim za 1981. godinu

Polna struktura u 1981. godini je bila dosta ujednačena, sa nešto većim brojem muškaraca u odnosu na žene. Taj odnos je iznosio 102 muškarca na 100 žena u prosjeku. U okviru mladog stanovništva (0-14) veće učešće je imalo muško stanovništvo. Na 100 ženskih stanovnika dolazila su 104 muška stanovnika. U zrelom (radnosposobnom) kontingentu (15-64) također veće učešće je imalo muško stanovništvo, te je na 100 ženskih stanovnika dolazio 101 muški stanovnik. Staro stanovništvo (65 i više godina) karakteriše veće učešće žena u odnosu na muškarce. Tako su u odnosu na 100 muškaraca prisutne 123 žene.

Dobno-polna struktura stanovništva općine Bužim za 1991. godinu

Za polnu strukturu u 1991. godini također je karakterističo veće učešće muškaraca u odnosu na žene u ukupnom stanovništvu. Broj muškog stanovništva se još više povećao u odnosu na popis stanovništva iz 1981. godine. Odlika mladog (0-14) i zrelog ili radnosposobnog (15-64) stanovništva je veće učešće muškog stanovništva, te su na 100 ženskih stanovnika dolazila 104 muška stanovnika. U starom kontingentu znatno veće učešće su imale žene i taj odnos je iznosio 138 žena naspram 100 muškaraca. Veći broj žena u starom kontingentu (65 i više godina) posljedica je nešto dužeg životnog vijeka ženskog stanovništva u odnosu na muško.

Etnička struktura

Ratna pustošenja i brojne migracije kroz proteklih nekoliko stoljeća imali su veliki uticaj na etnički i religijski sastav stanovništva Bosanske krajine pa i bužimskog kraja. Tokom 16. vijeka znatno se mijenja etnička i konfesionalna struktura stanovništva šireg prostora današnjeg Bužima. Dolaskom Osmanlija, te učvršćivanjem i etabliranjem islama kao nove vjere, iseljava se znatan dio katoličkog stanovništva, dok se naseljavaju muslimani iz cijelog Bosanskog sandžaka. Za vrijeme Osmanlija dolazi do naseljavanja i velikog broja pravoslavnog stanovništva iz Dalmacije i Like, u periodu od 1791. do 1875. godine. Pravoslavci dolaze ili kao stočari, koji vrše vojnu službu na granici, ili kao kmetovi. Muslimani dolaze kao posada na tvrđave zbog odbrane granica Osmanskog carstva. Broj im raste nakon Bečkog rata kada ove prostore u više navrata naseljavaju muslimanske izbjeglice iz okolnih zemalja, a navećim dijelom iz Like, Krbave i Korduna.

Apsolutni i relativni odnosi stanovništva po nacionalnosti od 1879. do 1921.

Za vrijeme prvih pet popisa stanovništva, u periodu od 1879. do 1921. godine, na području općine Bužim najbronije je bilo muslimansko stanovništvo, dok je na drugom mjestu bilo srpsko stanovništvo. Također se uočava smanjenje broja muslimanskog i povećanje broja srpskog stanovništva. Ukupan pad muslimanskog stanovništva u periodu od 1879. do 1921. godine je iznosio 7%, što približno odgovara porastu srpskog stanovništva. U manjem procentu na ovom prostoru u posmatranom periodu bilo je zastupljeno i hrvatsko stanovništvo.

Nacionalna struktura stanovništva općine Bužim u 1981. i 1991.

(muslimani)SrbiHrvatiJugosloveniOstali1981.15.41315.09112416112701991.16.94016.68091526138

U 1991. godini nacionalnu strukturu stanovništva općine Bužim su činili: Bošnjaci (muslimani), Srbi, Jugosloveni, Hrvati i Ostali. Najbrojnije je bilo bošnjačko (98.5%) i srpsko (0,5%) stanovništvo. Oko 1-2 % stanovništva činili su Hrvati, Jugosloveni i Ostali. Ovih stotinjak pripadnika drugih naroda uglavnom su činili ljudi koji su u potrazi za poslom dolazili u Bužim iz ostalih dijelova BiH, a vrlo često i iz Srbije i Crne Gore. Najčešće se radilo učiteljima i nastavnicima, ali i drugim službenicima. Domicilnog stanovništva srpske i hrvatske nacionalnosti i nije bilo u velikoj mjeri.

Nacionalna struktura stanovništva današnje općine Bužim u periodu od 1879. do 1991.

Nacionalna struktura stanovništva Bužima danas je vrlo homogena. Bošnjačko stanovništvo čini 99,9 % ukupnog stanovništva, srpsko i hrvatsko stanovništvo sa svega 0,1% čini zanemarljiv udio u ukupnom stanovništvu.

Općina Bužim prema popisu iz 1991. imala je 16.940 stanovnika sa prosječnom gustinom od 131 st/km2. Prema procjenama sredinom 2011. općina je brojala 17.942 stanovnika sa gustinom naseljenosti od 139 st/km2.

Na kretenje boja stanovnika Bužima u prošlosti uticaj su imali brojni faktori, među kojima osobito ratni pohodi i prolazi raznih vojski, nerodne ili gladne godine, bolesti i epidemije, migracije, ratni meteži, bune i uopće nesređene i teške socijalne, ekonomske i političke prilike.

Kao dio Bosanske krajine, kroz proteklih nekoliko stoljeća Bužim je bio poprište brojnih bitaka što je za posljedicu imalo veliki broj ljudskih žrtava i brojne migracije stanovništva. Dugo vremena ovaj prostor je kao granično područje Osmanlijskog carstva i Austrijske imperije bio izložen čestim napadima i ratnim opasnostima. Posebno se to odnosi na ratove u 18. stoljeću (Banjalučki boj 1737, te Dubički rat 1788-1791 godine), u kojima su među velikim brojem Krajišnika učešće uzimali i Bužimljani. Isto tako, periodične zaraze, najčašće kuge, odnosile su brojne ljudske živote. U jednom ljetopisu se navodi da je u epidemiji kuge koja je u Bosni harala od 1731. do 1741. stradalo preko 20.000 ljudi, te da nije bilo grada ni sela koje nije bilo zahvaćeno ovom bolešću. Veliko stradanje stanovništva ovog kraja posljedica je snažnog otpora brojnim reformama u 19. vijeku, posebno ustanka koji je ugušen 1851. godine od strane Omer-paše Latasa. Otpor Austro-Ugarskoj okupaciji je također najkasnije slomljen na ovim prostorima, i on je sa sobom odnio znatan broj života. Nakon okupacije, veliki broj stanovnika je trajno napustio rodni kraj i odselio u Anadoliju i ostale dijelove današnje Turske. Posljedice Prvog i Drugog svjetskog rata također su se nepovoljno odrazile na demografski razvoj ovog prostora. Na ukupan broj i strukturu stanovništva značajan odraz imale su i ekonomske migracije 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. Naime, u potrazi za radnim mjestima Bužim, kao jedno od najnerazvijenijih područja u bivšoj državi, napušta veliki broj radnosposobnog stanovništva. U početku se radilo o privremenim migracijama, ali vremenom određeni broj radnika zajedno sa cijelim porodicama napušta ovaj kraj. U proteklom ratu, 1992.-1995., stotine mladih i radnosposobnih ljudi je izgubilo živote, što je veliki demografski gubitak, čije posljedice će se dugo osjetiti. Posljedice navedenih migracija i stradanja iz posljednjeg rata već su primjetne a najviše se ogledaju u smanjenom prirodnom priraštaju stanovništva u poslijeratno doba.

Iako su se kroz historiju na širem prostoru naše države pa i Bužima dešavale mnogobrojne promjene i odigrali brojni događaji od prvoklasnog značaja za populacione prilike, do polovine 19. vijeka nema konkretnih podataka o stanovništvu. Dugo vremena nakon prvih popisa, podaci o stanovništvu u našoj zemlji su bili dosta šturi, tako da i demografska slika nije bila sasvim jasna.

Kretanje broja stanovnika općine Bužim može se pratiti na osnovu popisa koji su izvršeni od strane Austro-Ugarske uprave, Kraljevine SHS/Jugoslavije i SFRJ. Kako je Bužim bio u sastavu sreza, a kasnije i općine Bosanska Krupa, podaci o broju stanovnika današnje općine Bužim do 1991. godine dobijeni su na osnovu podataka o broju stanovnika po naseljenim mjestima ove općine.

Kretanje broja stanovnika na području današnje općine Bužim u periodu od 1879. do 1921.

Za vrijeme ovih pet popisa stanovništva, od 1879. do 1921. godine, naseljena mjesta u općini Bužim bila su u sastavu kotara Bosanska Krupa. Za prvog popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini 1879. godine provedenog od strane Austro-Ugarske uprave Bužim je imao je 5.625 stanovnika. Prema popisu iz 1885. godine u Bužimu je živjelo 6.656 stanovnika. Prosječna godišnja stopa porasta između prvog i drugog popisa je iznosila 3,05 %. Sljedećim popisom iz 1895. godine broj stanovnika se povećao na 8.209, a stopa porasta je iznosila 2,33 % godišnje. Naredni popis karakteriše opadanje prosječne stope porasta. Tako je 1910. godine broj stanovnika iznosio 9.274, a stopa porasta 0,86 %. Prema popisu 1921. godine ukupan broj stanovnika se smanjio tako da je stopa kretanja broja stanovnika bila negativna. Na smanjenje broja stanovnika najveći uticaj su imale posljedice Prvog svjetskog rata. Tako je 1921. godine ukupan broj stanovnika iznosio 8.609, a stopa kretanja broja stanovnika je bila negativna i iznosila je -0.65 %. Prosječna stopa porasta u periodu od 1879. do 1921. godine iznosila je 1,26 %, a ukupno stanovništvo se povećalo za 2.984 stanovnika.

Kretanje broja stanovnika na području današnje općine Bužim od 1948. do 1991.

između popisaBroj-425151154263152%-5,521,541,402,250,99

Kao posljedica Drugog svjetskog rata ukupan broj stanovnika općine Bužim se smanjio u odnosu na predratno stanje. Tako je 1948. godine u općini Bužim živjelo 7.694 stanovnika. Do narednog popisa 1953., broj stanovnika se povećao na 9.819, a stopa porasta između ova dva popisa porasla na 5,52 % godišnje. Ovaj međupopisni period je karakterističan po najvećoj godišnjoj stopi porasta stanovništva. Od 1953. pa do 1991. godine broj stanovnika se lagano uvećavao. Prosječna godišnja stopa porasta za period od 1948. do 1991. godine iznosila je 1,93 %. Prema popisu iz 1991. godine prostor sadašnje općine je brojao 16.940 stanovnika.

Ukupan broj stanovnika općine Bužim u periodu od 1998. do 2011. godine, uz određene oscilacije, bilježi blagi porast. U 2005. godini došlo je do naglog smanjenja broja stanovnika, nakon čega se bilježi kontinuirani rast. Stanovništvo se od 1998. do 2011. povećalo za 623 stanovnika ili 3,59%. Prosječan porast ukupnog broja stanovnika za posmatrani period iznosio je 48 stanovnika na godinu, a prosječna godišnja stopa porasta 0,27 %.

Ako se posmatra period od 1991. do 2011. godine onda se broj stanovnika povećao za 1002 stanovnika ili 5,9%. U ovom razdoblju prosječno godišnje stanovništvo se povećavalo za 50 stanovnika ili 0,29 %. Uporede li se noviji podaci o broju stanovnika u periodu od 1998. do 2011. godina sa ranijim podacima iz popisa stanovništva, može se konstatovati da ukupan broj stanovnika bilježi blagi porast, ali se smanjuje prosječna godišnja stopa kretanja stanovništva.

Kretanje broja stanovnika općine Bužim u periodu od 1998. do 2011.

GUSTINA NASELJENOSTI

Podaci iz 1991. godine (131 st/km2) i procjene iz 2011. godine (139 st/km2) općinu Bužim svrstavaju u red gušće naseljenih općina u Bosni i Hercegovini. Pojačana koncentracija stanovništva je u dolini rijeke Bužimnice, gdje se posebno ističu naselja Bužim, Varoška Rijeka i Zaradostovo. Gustina naseljenosti u ovim naseljenim mjestima u 1991. godini iznosila je preko 200 st/km2. Od okolnih naselja gušće su naseljeni Lubarda i Vrhovska, sa preko 150 st/km2. Najslabije je naseljen istočni dio općine i to naselje Radoč, sa manje od 30 st/km2. Slaba naseljenost Radoča rezultat je manje povoljnih prirodnogeografskih uvjeta i slabe saobraćajne povezanosti sa općinskim središtem.

U posljednjim decenijama primjetan je trend povećanja koncentracije stanovništva duž regionalnog puta R 401 koji povezuje Veliku Kladušu, Bužim i Bosansku Otoku. Čini se to opravdanim, budući da duž tog pojasa dolazi do bržeg širenja urbanog dijela općine Bužim.

Kretanje gustine naseljenosti na području današnje općine Bužim u periodu od 1879. do 1991.

Iz tabele se vidi da se gustina naseljenosti na prostoru općine Bužim povećavala od 1879. do 1910. godine. U periodu od 1910. do 1948. godine gustina naseljenosti opada kao posljedica smanjenja ukupnog broja stanovnika. Poslije 1948. godine, kada je gustina naseljenosti iznosila 59,6 km2, dolazi do povećanja gustine naseljenosti, te je u 1991. godini iznosila 131,1 st/km2. Gustina naseljenosti u poslijeratnom periodu oscilira između 135 i 142 st/km2. Posljednji podaci, iz 2011. godine, pokazuju da je područje općine Bužim naseljeno s 139 st/ km2.

PRIRODNO I MEHANIČKO KRETANJE

Prirodna dinamika

Podaci o prirodnom kretanju stanovništva su vrlo važan faktor promjene broja stanovnika nekog prostora. O ovom stanju u općini Bužim za popisni period nema konkretnih podataka. Informacije koje su na raspolaganju rezultat su određenih izvještaja koji usputno tretiraju problem prirodne dinamike, ili daju uopšten prikaz za šire područje Bosanske krajine, pa i općine Bosanske Krupe, čijim dijelom je dugo vremena bio i Bužim. Noviji podaci od 1998. do 2010. godine rezultat su procjena Federalnog zavoda za statistiku i prikazani su u tabelama.

Kako je na ukupan broj stanovnika općine Bužim u popisnom periodu dosta više uticaja imalo prirodno nego mehaničko kretanje, s pravom se može povući paralela između ukupnog broja stanovnika i prirodnog priraštaja za godine popisa. Tako se uočava visoka stopa porasta broja stanovnika u 1885., 1895., 1948. i 1981. popisnoj godini, što je rezultat visoke stope prirodnog priraštaja. Sve do posljednjeg popisa kako cijelu Bosansku krajinu, tako i Bužim karakteriše jedna od najviših stopa prirodnog priraštaja u okvirima Bosne i Hercegovine, ali i Jugoslavije. Stopa nataliteta je bila izuzetno visoka, međutim, zbog lošije zdravstvene zaštite, i mortalitet je bio dosta visok. Posebno se to odnosilo na smrtnost dojenčadi.

Broj rođenih u poslijeratnom periodu je u blagom padu i obrnuto, broj umrlih u blagom porastu. Od 1998. do 2004. godine prirodni priraštaj je imao trend pada, od kada se započinje postepeno uvećavati. Stope nataliteta do 2001. godine pripada visokom tipu, a u narednim godinama ima karakteristike srednjeg tipa. Visoka stopa prirodnog priraštaja nakon 1998. godine polako opada i u narednom periodu poprima odlike srednjeg tipa. Za cijeli posmatrani poslijeratni period, općina Bužim ima umjerenu stopu mortaliteta. Iako iz godine u godinu bilježi konstanstan pad, općina Bužim danas spada u općine sa najvišim prirodnim priraštajem u Bosni i Hercegovini.

Prirodno kretanje stanovništva općine Bužim od 1998. do 2010.

GodinaUkupno živorođenihUkupno umrlihPrirodni priraštajUmrla dojenčadUkupno1998.380100280615,81999.354113241411,32000.304 962083 9,92001.305 93212413,12002.278 801981 3,62003.290108182310,32004.252121131415,92005.26610915727,52006.235113122312,82007.23912411528,42008.2501151353122009.27012214827,42010.240112128520,8

Stopa nataliteta, mortaliteta i prirodnog priraštaja u općini Bužim za period od 1998. do 2010.

Migracije

Bužim je kroz historiju bio mjesto čestih pomijeranja stanovništva koja su najčešće izazvana novim vojnim osvajanjima ili gubljenjem osvojenih područja. Tu se prije svega misli na osmanski period, koji je u početku obilježen napuštanjem dijela hrvatskog katoličkog stanovništva i nastavljen dolaskom velikog broja novih stanovnika muslimanske, a kasnije i pravoslavne provinijencije. Austro-Ugarskim osvajanjem muslimansko stanovništvo ovog kraja je u znatnoj mjeri pokrenuto prema današnjoj Turskoj. Posebno se to manifestiralo u tri talasa: neposredno poslije okupacije 1878-‘79, zatim po uvođenju vojne obaveze 1882. i nakon aneksije 1908. godine. U 20. stoljeću zabilježen je još jedan talas trajnog iseljavanja stanovništva. Radi se o emigraciji velikog broja srpskog stanovništva, pretežno sa Radoča, Čave, Mrazovca i Varoške Rijeke, koje za vrijeme humanog preseljenja i dodjele obradive zemlje, masovno seli u plodnije i ravnije krajeve Srijema, Banata i Bačke. Ovaj talas migracija je započeo još za vrijeme Kraljevine Jugoslavije kada su Vojvodinu u znatnoj mjeri napustili Nijemci i Mađari, a svoj vrhunac dostigao 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća. Tako se broj Srba, koji su do popisa 1931. činili oko 30% stanovništva današnje općine Bužim, vremenom počinje smanjivati, da bi se do posljednjeg popisa sveo na svega nekoliko procenata.

Kada je riječ o migracijama stanovništva u novije vrijeme, brojčano su najznačajnije ekonomske migracije. Ovaj talas odlaska radnosposobnog stanovništva u zapadnoevropske zemlje započeo je sredinom prošlog stoljeća, a posebno je došao do izražaja 70-ih i 80-ih godina kada se Jugoslavija otvorila prema Zapadu. Slabe ekonomske prilike, mala mogućnost pronalaska stalnog zaposlenja, oskudica sredstava za rad, nerodne i gladne godine, te opće siromaštvo prisililo je mnoge ljude da odlaze u tuđe zemlje, tražeći zaradu sebi i svojoj porodici. Radna snaga je najviše emigrirala prema važnijim industrijskim centrima zapadne Hrvatske, Slovenije, Austrije, Njemačke i Švicarske. Po karakteru to su bile privremene ili sezonske migracije, ali je vremenom veliki broj radnika privremeni boravak zamijenio sa stalnim. Uz to, mnogi su sa sobom odveli i uže članove porodice.

Trend iseljavanja mladog stanovništva nastavljen je i u poslijeratnom periodu, a uzrokovan je uglavnom nedostatkom radnih mjesta, a tek u manjem broju nastavkom školovanja van naše zemlje.

Iako u manjoj mjeri, 80-ih godina prošlog stoljeća, u vrijeme procvata „Agrokomerca“, nisu zanemariva preseljenja stanovništva u pravcu Velike Kladuše, ali i drugih susjednih općina. Dodatni razlog takvim preseljenjima bio je nedostatak srednje škole, te loša saobraćajna povezanost Bužima sa susjednim mjestima.

Kretanje stanovništva općine Bužim za period 1998.-2010.

U poslijeratnom periodu migracioni saldo općine Bužim je negativan i u periodu od 1998. do 2010. godine iznosio je -1660 stanovnika. To znači da, kao rezultat većeg broja iseljenih nego useljenih, općina Bužim je u prosjeku svake godine imala manje 127 stanovnika. Prosječna godišnja stopa migracionog salda za ovaj period iznosila je -0,73%. Pored emigracija u zapadne zemlje stanovništvo najviše emigrira u Bihać kao urbani, administrativni i univerzitetski centar Unsko-sanskog kantona.

Umjerena stopa prirodnog priraštaja, te negativna stopa migracionog salda imaju za posljedicu izrazito blagi prirast stanovništva općine Bužim u poslijeratnom periodu.

STRUKTURE STANOVNIŠTVA OPĆINE BUŽIM

Biološka strukture

Struktura po dobi; Kao temeljna osobina sastava stanovništva, dobna struktura nam pokazuje potencijalnu vitalnost i biodinamiku stanovništva. Analizom postojećih podataka o starosti stanovništva može se vidjeti prošlost, čitati sadašnjost i nazirati budućnost kretanja stanovništva u općini Bužim. U narednim tabelama dati su podaci o strukturama stanovništva u tri kontingenta, s obzirom na starost

(0-19, 20-59 , 60 i više), te radnu sposobnost (0-14, 15-64, 65 i više) stanovništva.

Stanovništvo po starosti u općini Bužim

Primjetno je da je najveće učešće u ukupnom stanovništvu u općini Bužim za 1981. i 1991. popisne godine imalo zrelo stanovništvo. Mlado stanovništvo je bilježilo blagi pad, a staro stanovništvo porast. Međutim, kako je stopa mladog stanovništva i dalje bila dosta visoka, iznad 35%, a stopa starog manja od 8%, prema općim kriterijima, stanovništvo općine Bužim je imalo odlike izrazito mlade, odnosno eksplozivne ili progresivne populacije.

Stanovništvo po radnoj sposobnosti u općini Bužim

Kako za poslijeratni period postoje podaci o podjeli stanovništva u odnosu na radnu sposobnost, stanje je moguće analizirati jedino na takav način. U tom smislu, u odnosu na podatke iz posljednja dva popisa, primjetan je pad stope mladog (radnosposobnog) stanovništva. Zrelo stanovništvo bilježi umjereni rast, dok se stopa starog stanovništva u 2011. godini u odnosu na 1981. više nego udvostručila. Sve nam to govori da je općina Bužim na putu porasta udjela stanovništva staračke dobi i starenja stanovništva kao posljedice prekida normalnog prirodnog kretanja u godinama rata i usporavanja nataliteta u poslijeratno doba.

Ako se u obzir uzme činjenica da uslijed humanijih uvjeta rada, kvalitenije prehrane i razvoja medicine ljudi u prosjeku sve duže žive, ovakav trend starenja stanovništva će u narednom periodu za posljedicu imati sve manji broj učenika, a sve veći broj penzionera.

Grafički prikaz dobne strukture stanovništva općine Bužim za 1981., 1991., 2001. i 2011.

Polna struktura; Podaci o polnoj strukturi stanovništva općine Bužim bazirani su na popisima iz 1981. i 1991. godine. U oba popisa stanovništva podaci o starosnoj strukturi stanovništva tretirani su po petogodištima.

Dobno-polna struktura stanovništva općine Bužim za 1981. godinu

Polna struktura u 1981. godini je bila dosta ujednačena, sa nešto većim brojem muškaraca u odnosu na žene. Taj odnos je iznosio 102 muškarca na 100 žena u prosjeku. U okviru mladog stanovništva (0-14) veće učešće je imalo muško stanovništvo. Na 100 ženskih stanovnika dolazila su 104 muška stanovnika. U zrelom (radnosposobnom) kontingentu (15-64) također veće učešće je imalo muško stanovništvo, te je na 100 ženskih stanovnika dolazio 101 muški stanovnik. Staro stanovništvo (65 i više godina) karakteriše veće učešće žena u odnosu na muškarce. Tako su u odnosu na 100 muškaraca prisutne 123 žene.

Dobno-polna struktura stanovništva općine Bužim za 1991. godinu

Za polnu strukturu u 1991. godini također je karakterističo veće učešće muškaraca u odnosu na žene u ukupnom stanovništvu. Broj muškog stanovništva se još više povećao u odnosu na popis stanovništva iz 1981. godine. Odlika mladog (0-14) i zrelog ili radnosposobnog (15-64) stanovništva je veće učešće muškog stanovništva, te su na 100 ženskih stanovnika dolazila 104 muška stanovnika. U starom kontingentu znatno veće učešće su imale žene i taj odnos je iznosio 138 žena naspram 100 muškaraca. Veći broj žena u starom kontingentu (65 i više godina) posljedica je nešto dužeg životnog vijeka ženskog stanovništva u odnosu na muško.

Etnička struktura

Ratna pustošenja i brojne migracije kroz proteklih nekoliko stoljeća imali su veliki uticaj na etnički i religijski sastav stanovništva Bosanske krajine pa i bužimskog kraja. Tokom 16. vijeka znatno se mijenja etnička i konfesionalna struktura stanovništva šireg prostora današnjeg Bužima. Dolaskom Osmanlija, te učvršćivanjem i etabliranjem islama kao nove vjere, iseljava se znatan dio katoličkog stanovništva, dok se naseljavaju muslimani iz cijelog Bosanskog sandžaka. Za vrijeme Osmanlija dolazi do naseljavanja i velikog broja pravoslavnog stanovništva iz Dalmacije i Like, u periodu od 1791. do 1875. godine. Pravoslavci dolaze ili kao stočari, koji vrše vojnu službu na granici, ili kao kmetovi. Muslimani dolaze kao posada na tvrđave zbog odbrane granica Osmanskog carstva. Broj im raste nakon Bečkog rata kada ove prostore u više navrata naseljavaju muslimanske izbjeglice iz okolnih zemalja, a navećim dijelom iz Like, Krbave i Korduna.

Apsolutni i relativni odnosi stanovništva po nacionalnosti od 1879. do 1921.

Za vrijeme prvih pet popisa stanovništva, u periodu od 1879. do 1921. godine, na području općine Bužim najbronije je bilo muslimansko stanovništvo, dok je na drugom mjestu bilo srpsko stanovništvo. Također se uočava smanjenje broja muslimanskog i povećanje broja srpskog stanovništva. Ukupan pad muslimanskog stanovništva u periodu od 1879. do 1921. godine je iznosio 7%, što približno odgovara porastu srpskog stanovništva. U manjem procentu na ovom prostoru u posmatranom periodu bilo je zastupljeno i hrvatsko stanovništvo.

Nacionalna struktura stanovništva općine Bužim u 1981. i 1991.

(muslimani)SrbiHrvatiJugosloveniOstali1981.15.41315.09112416112701991.16.94016.68091526138

U 1991. godini nacionalnu strukturu stanovništva općine Bužim su činili: Bošnjaci (muslimani), Srbi, Jugosloveni, Hrvati i Ostali. Najbrojnije je bilo bošnjačko (98.5%) i srpsko (0,5%) stanovništvo. Oko 1-2 % stanovništva činili su Hrvati, Jugosloveni i Ostali. Ovih stotinjak pripadnika drugih naroda uglavnom su činili ljudi koji su u potrazi za poslom dolazili u Bužim iz ostalih dijelova BiH, a vrlo često i iz Srbije i Crne Gore. Najčešće se radilo učiteljima i nastavnicima, ali i drugim službenicima. Domicilnog stanovništva srpske i hrvatske nacionalnosti i nije bilo u velikoj mjeri.

Nacionalna struktura stanovništva današnje općine Bužim u periodu od 1879. do 1991.

Nacionalna struktura stanovništva Bužima danas je vrlo homogena. Bošnjačko stanovništvo čini 99,9 % ukupnog stanovništva, srpsko i hrvatsko stanovništvo sa svega 0,1% čini zanemarljiv udio u ukupnom stanovništvu.