Školstvo

Dugo vremena obrazovanje u našoj zemlji je bilo na dosta niskom stepenu razvijenosti. Za vrijeme osmanske vladavine u prosvjetnom životu dominiraju konfesionalne ili vjerske škole, koje su u prvom redu bile u funkciji duhovnog prosvjećivanja. Dolaskom Austro-Ugarske započinje proces promjena u obrazovnom životu, te se počinju otvarati prve državne škole. Razvoj školstva u općini Bužim se veže za početak 20. stoljeća kada je izgrađena prva građanska osnovna škola na Radoču, 1913. godine. ¹ Prije toga u obrazovnom smislu postoje jedino sibjan mektebi. Građeni su od dolaska Osmanlija, najčešće uz džamije, a u njima su se sticala vjerska znanja. Formiranjem novih džemata grade se novi mektebi i u ostalim naseljima. Tako mektebi ostaju početne islamske vjerske škole kojima je u programu islamska vjeronauka, islamska etika, arapski jezik i pismo. U mekteb se išlo više godina, a od 1911. godine mektebi su podijeljeni na razrede. Za učenje arapskog pisma, ali i za čitanje služila je sufara (početnica). Sufare su pisane na arapskom jeziku, ali su postepeno zamjenjivane knjigama pisanim arebicom i narodnim jezikom (ilmihali). Vlasti Austro-Ugarske su još 1890. godine u cijeloj Bosni i Hercegovini započele sa reformom sibjan mekteba u “mektebi ibtidaije” ili reformirane mektebe, u kojima se uz predmete iz islamske vjeronauke trebalo učiti još čitanje i pisanje na zemaljskom jeziku. Arapski jezik se trebao učiti po novoj metodi, a postepeno bi se uvodili i svjetovni predmeti. Međutim, očekivanja Zemaljske vlade nisu se ostvarila. Zadržan je stari nastavni program, a uvođenje svjetovnih predmeta, te učenje latinice i ćirilice išlo je teško. Muslimani, privrženi mektebima, svoju djecu su radije slali u tradicionalne mektebe. U kratkom periodu, od 1880. do 1890. godine u Bužimu je postojala i medresa, u kojoj je bila organizirana cjelodnevna nastava. Kao predavač, u medresi je radio Šerif ef. Bajrić. Istu je završilo dvadeset šest polaznika. Nastava je izvođena u privatnoj kući na području današnjeg Pomajdana, u kojoj su bile smještene muška i ženska dershana. Medresa je imala i svoju biblioteku sa sto petnaest knjiga i četrdeset i jednim naslovom. Za vrijeme Austro-Ugarske vladavine u Bužimu se nisu osjetili bitni pomaci, barem kad je u pitanju svjetovno obrazovanje. Razlog tome, prije svega je veliki otpor lokalnih prvaka prema izgradnji državnih škola. Vezanost za vjeru, kako u svakodnevnom životu, tako i u obrazovanju, s obzirom na položaj muslimanskog stanovništva, u datim okolnostima čini se sasvim logičnim razlogom. Međutim, vrijeme je pokazalo da je odnos prema školstvu bio pogrešan. Za svoje vladavine u Bosanskoj krajini Austro-Ugarske vlasti su izgradile stotinu dvadeset osam škola, od čega samo jednu na području današnje općine Bužim, školu na Dobrom Selu (Radoču). Tako zbog nepostojanja interesa u Bužimu nije osnovana osnovna građanska škola, pa je ponuda za njeno osnivanje odbijena. ⁵ Konzervativni društveni pogledi, zatim opća nerazvijenost područja, te nedostatak nastavnog kadra, dodatno će usporiti razvoj obrazovanja u nekoliko narednih decenija na području današnje općine Bužim. U periodu između dva rata nema velikog napretka u razvoju školstva. Kako u cijeloj Bosanskoj krajini, tako i u Bužimu, većina stanovništva je još uvijek bila nepismena. Posebno je teško stanje bilo u rubnim dijelovima opštine, gdje je nepismenost dostizala 95%. ⁶ Pored postojeće škole na Radoču, 1923. godine u Bužimu je osnovana osnovna četverogodišnja škola. Nastava je u početku izvođena u privatnoj kući, nešto kasnije u staroj opštinskoj zgradi, a jedno vrijeme i u Vakufskoj zgradi. Iste godine se pristupilo podizanju školskog objekta, čija gradnja će trajati do 1940. godine, kako piše u školskom kartonu. ⁷ U nedovršenoj školskoj zgradi sa dvije učionice nastava je krenula 1939. godine.

Važni podaci o broju učenika za škole na Dobrom Selu i u Bužimu

O politici razvoja školske mreže i razlozima lošeg stanja u toj oblasti u krupskom srezu najbolje svjedoči pisanje muslimanskog lista „Novi Behar“ od 15. maja 1931. godine, gdje se između ostalog kaže: „Do 1931. godine ni jedno muslimansko selo s desne strane Une nije imalo osnovnu školu, a ništa nije bolje ni s lijeve strane. Za ovakvo prosvjetno stanje krivi su i mjerodavni faktori i sami seljaci. Muslimansko selo je bilo protiv osnovnih škola, a mjerodavnim faktorima u srezu i političkim predstavnicima dobro je dolazio ovakav stav muslimanskih sela, da bi raspoložive kredite mogli upotrijebiti za podizanje škola u pravoslavnim selima. Zato u cijelom krupskom srezu samo dva-tri čisto muslimanska sela imaju školu (Badić i Bužim)… Bilo je slučajeva gdje su se krediti za škole od čisto muslimanskih sela prenosili i davali za gradnju škole u drugim selima… Tako u 1930. godini sela Lubarda, Konjodor, Varoška Rijeka itd. nemaju škole.“ Važno je napomenuti da je u 1936. godini izgrađena Vakufska zgrada Islamske zajednice u Bužimu. ⁹ Mada je u vrijeme gradnje postojala namjera da ovaj objekat bude ono što je nekad bila Bužimska medresa, da se u njemu odgaja i obrazuje kadar potreban velikom broju mektebskih džemata, ta ideja nikad nije zaživjela. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u prekidima se realizirala nastava u dvije postojeće osnovne škole, u Bužimu i na Radoču, dok je po prvi put organizirana i nastava u Varoškoj Rijeci. Nastava se izvodila uz skraćen nastavni program i u prekidima, a organizatori su bili Narodni odbori. U ostalim mjestima organizovani su tečajevi za opismenjavanje stanovništva, prvenstveno žena, koje su najčešće izvodili napredniji i obrazovaniji mještani. U periodu nakon Drugog svjetskog rata uslijedit će postepeni pomaci u oblasti obrazovanja. Školovanje je postalo obavezno a nepismenost se iz godine u godinu smanjivala. Školske 1945/46. godine škola u Bužimu je imala tri odjeljenja, sa 158 učenika, od čega 142 dječaka i 16 djevojčica. Kao učitelji su radili Halid Redžić i Rifet Delić. Naredne, 1946/47. godine, prvi razred je završilo 38 učenika (35 dječaka i 3 djevojčice), drugi razred 68 učenika (66 dječaka i 2 djevojčice), treći razred 26 učenika (svi dječaci), i četvrti razred 25 učenika (20 dječaka i 5 djevojčica). Pored učitelja Delića, u ovoj školskoj godini je radio i Petar Radlović, koji je bio i upravitelj škole. U narednim godinama se krenulo sa organiziranjem nastave te izgradnjom školskih objekata u većim naseljima. Tako su krajem 1955. godine u Bužimu radile škole u Varoškoj Rijeci, Lubardi, Bužimu, Dobrom Selu, Čavi, Konjodoru i Mrazovcu. ¹² Broj odjeljenja iz godine u godinu se povećavao. U Bužimu je radila šestogodišnja škola, dok su rijetki učenici sedmi i osmi razred najčešće završavali u Otoci. Proširenjem školske zgrade 1960. godine, škola u Bužimu je prerasla u višu, osmorazrednu osnovnu školu. Školske 1961/62. godine Bužim je imao prvu generaciju maturanata koji su završili osmi razred. Ovu generaciju, koju je vodio razredni stariješina Živadin Vićentić, nastavnik historije i geografije, činili su: Husein Amidžić, Džemal Duranović, Kemal Isaković, Fatima Jusić, Meho Klehić, Hamdija Krupić, Ibrahim Makić, Hasan Mehić, Arif Mustafić, Hilmija Nanić, Safija Nanić, Hatidža Ravnjaković, Razija Šahinović, Ćazim Šišić i Sejfo Velić. Do 1961. godine otvorene su škole u Vrhovskoj, Zaradostovu, Elkasovoj Rijeci, Konjodoru, Mrazovcu i Bućevcima. ¹³ Sve do 1960. godine svaka škola koja je egzistirala u mjesnim zajednicama današnje općine djelovala je samostalno. Svaka od njih imala je svoga upravnika koji je bio podređen opštinskom referentu za obrazovanje u Bosanskoj Krupi i Bužimu, ovisno o kojem vremenskom periodu je riječ. Nakon 1960. godine, dolazi do njihovog ujedinjanja u jedinstvenu osnovnu školu, a centralna škola bila je ona u Bužimu. ¹⁴ Iako nema podataka o broju učenika u školi na Radoču za raniji period, vrijedi navesti da je 1963. godine ta škola brojala 104 učenika, među kojima približno podjednak broj muslimanskih i pravoslavnih polaznika. U 1965/66. školskoj godini, centralna osmogodišnja osnovna škola u Bužimu sa pripadajućim područnim četverorazrednim školama je brojala 1.590 učenika, od čega 918 muških i 672 ženskih. Većina učenika je pohađala niže razrede, dok su u višim razredima bila tek 72 učenika. U 1969/70. godini prvi put osmi razred su završila dva odjeljenja, a 1974/75. godine četiri odjeljenja. ¹⁵ Tek početkom osamdesetih godina osmi razred pohađa šest, a krajem osamdesetih osam do deset odjeljenja. Zbog naglog povećanja broja učenika osjetila se potreba za novim i funkcionalnijim školskim objektom. Tako se kao dio plana „hiljadu škola“ pristupilo izgradnji nove školske zgrade koja je završena 1978. godine. ¹⁶ U nedostatku neophodnog školskog prostora, zgrada je proširena 1993. godine. U cilju rasterećenja škole u Bužimu, grade se još dvije osnovne osmogodišnje škole, na Konjodoru 1979. godine i u Čavi 1980. godine. Kako u početku nije bilo dovoljno nastavnog kadra, nastavu izvode nastavnici iz Osnovne škole „Bužim“. Za to vrijeme obje škole se vode kao područna odjeljenja OŠ „Bužim“. Dana 12. februara 1982. godine dolazi do formiranja ovih škola i imenovanja prvih direktora. ¹⁷ Na ovaj način pitanje školstva je dosta poboljšano, tako da je još osamdesetih godina oko 95% djece obuhvaćeno osnovnim obrazovanjem. Ono što karakterizira period razvoja školstva u općini Bužim između dva rata jeste prisustvo problema koji se ogledaju u nedostatku nastavnog kadra i niskom nivou materijalno-tehničkih pretpostavki. Početkom rata stanje u ovoj oblasti se dodatno pogoršalo. Veliki broj nastavnika srpske i crnogorske nacionalnosti, koji su do rata činili većinu nastavnog osoblja u bužimskim školama, napušta Bužim. U periodu rata, u okolnostima čestog granatiranja, ali i nedostatka stručnog kadra, udžbenika i ostalih nastavnih učila, nastava je organizirana u školama u Bužimu, Konjodoru, Elkasovoj Rijeci, Lubardi, Vrhovskoj, Varoškoj Rijeci i Mrazovcu, a kratko vrijeme i u Čavi. Iako po skraćenom planu i programu i u čestim prekidima, veliki broj učenika sa područja današnje općine Bužim, ali i Bosanske Krupe i Velike Kladuše pohađao je osnovnu, a od 1993. godine i srednju školu u Bužimu. Još osamdesetih godina prošlog stoljeća osjetila se potreba za otvaranjem srednje škole u Bužimu. U tri osnovne škole osmi razred je završavalo preko 300 učenika. Veliki broj učenika je putovao u Bosansku Krupu, Bihać i druga područja radi nastavka školovanja. Bilo je prijedloga da se krene u pravcu osnivanja isturenih odjeljenja srednjeg usmjerenog obrazovanja. Time bi se pružila mogućnost nastavka školovanja većem broju učenika, ali isto tako obezbjedila kvalifikovana radna snaga za novoizgrađena postrojenja drvne i tekstilne industrije, koja su iziskivala upošljavanje nekoliko stotina radnika. ¹⁸ Inicijativa o osnivanju srednje škole datira iz vremena prije izbijanja agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, a zbog ratnih prilika samo osnivanje je prolongirano izvjesno vrijeme. Tako je srednja škola u Bužimu osnovana 16. oktobra 1993. godine, u samom jeku rata. ¹⁹ Do izgradnje novog objekta nastava je izvođena u staroj zgradi Osnovne škole „Bužim“. Godine 1995. započela je izgradnja novog objekta srednje škole u kojem je nastava krenula školske 1999/2000. Na prijedlog Ministra obrazovanja nauke, kulture i sporta Federacije Bosne i Hercegovine, Enesa Karića, izgradnju Srednjoškolskog centra finansirao je Visoki saudijski komitet.

Redovno osnovno obrazovanje u općini Bužim u posljednjoj deceniji

Danas u Bužimu postoji  Mješovita srednja škola „Bužim“, te devetorazredne škole OŠ „Bužim“ u Bužimu,  OŠ „Konjodor“ u Konjodoru, te OŠ „Čavnik“ u Čavi. U sastavu Osnovne škole „Bužim“ nalazi se i devetorazredna područna škola „Lotos i ljiljan“u Varoškoj Rijeci, koja je izgrađena donacijom Vlade Japana u 2003. godini.

U mjesnim zajednicama Vrhovska, Lubarda, Elkasova Rijeka, Zaradostovo, Bućevci, Mrazovac, Radoč i Brigovi nalaze se petorazredne osnovne škole. Mjesne zajednice Bag i Jusufovići su bez škole. Od 2009/10. godine nastava u Elkasovoj Rijeci se izvodi u modernoj petogodišnjoj školi, dok je na Lubardi ista u fazi izgradnje. Organiziranjem nastave u četiri devetorazredne i osam područnih petorazrednih škola stvoreni su uslovi za stopostotni obuhvat djece osnovnim obrazovanjem.

U okviru Mješovite srednje škole “Bužim”, pored gimnazije danas egzistira veliki broj tehničkih i stručnih škola različitih usmjerenja. Izgradnjom nove školske zgrade i radionica za praktičnu nastavu, te obezbjeđivanjem stručnog kadra, ostvarene su pretpostavke da se srednješkolskim obrazovanjem skoro u potpunosti pokrije područje općine Bužim.

Srednje obrazovanje u općini Bužim u posljednjoj deceniji

S obzirom na reformu u obrazovanju trenutno stanje školskih objekata i dostignuti nivo opremljenosti zahtijevaju daleko veća ulaganja. Izgradnja fiskulturnih sala u sklopu srednje škole te devetorazrednih škola u Čavi i na Konjodoru, te objekta predškolske ustanove, najveći su priroriteti kada se govori o budućnosti predškolskog i školskog obrazovanja u općini Bužim.

Mogućnost sticanja visokoškolskog obrazovanja povećana je otvaranjem Univerziteta u Bihaću, tako da je u Bužimu sve više visokoobrazovanog kadra. Pored ovog univerziteta veliki broj bužimskih srednješkolaca dalje školovanje nastavlja i na drugim visokoškolskim ustanovama u zemlji i inostranstvu. Kada je u pitanju više i visoko obrazovanje značajno je istaći da je u toku proteklog rata u prostorijama tvornice Saniteks radilo odjeljenje Pedagoške akademije sa oko trideset polaznika. ²²

S obzirom na sve probleme i okolnosti koji su pratili razvoj obrazovanja u općini Bužim, stanje u ovoj oblasti danas je dosta dobro. Od osamdesetih godina prošlog stoljeća, a posebno  nakon osnivanja srednje škole, primjetni su značajni pomaci u podizanju obrazovanja na viši nivo. Otprilike, svaki šesti stanovnik Bužima je učenik osnovne ili srednje škole u Bužimu. Broj srednješkolaca i studenata u odnosu na predratni period povećan je za nekoliko puta. Iz godine u godinu, sve je veći broj Bužimljana sa višom ili visokom stručnom spremom, a mnogi od njih su postigli zavidne rezultate u nastavno-naučnom radu na univerzitetima i drugim naučnim ustanovama širom Bosne i Hercegovine.

NASTAVNO OSOBLJE

U stogodišnjem periodu iza nas, otkako je započeo proces osnivanja prvih građanskih škola u općini Bužim pa do danas, veliki broj učitelja i nastavnika prošli su kroz bužimske škole. Neki su radili kraće, neki duže vrijeme, a mnogi u njima proveli i cijeli radni vijek. Nažalost, o mnogima od njih osim šturih usmenih predanja nema nikakvih pisanih podataka. Sve do 1976. godine nisu vođeni školski ljetopisi. Sve je to razlog pa se danas jako malo zna o samim počecima nastanka i razvoja školstva u općini Bužim, ali i o prvim učenicima, učiteljima i nastavnicima.

O prvim učenicima i učiteljima osnovne škole na Radoču, te njenom radu nekoliko decenija nakon osnivanja nema puno podataka. Poznato je da je kao prvi učitelj radio Stevan Stojnić, koji je sredinom 1913. godine na Radoč došao iz Velikog Badića. ²³ Između dva rata kao učitelji ove škole navode se Ivan Mutavdžija u 1924. godini, Idriz Pašalić 1925. i 1926. godine, izvjesni učitelj Vojković u 1927. godini, te Simo Svjetlica u 1929. godini. ²⁴

O Sulejmanu Mujanoviću, učitelju za kojeg se navodi da je prvi radio u bužimskoj školi, malo se zna. ²⁵ Izvjesni učitelj Čavkić u Bužimu je radio od 1924. do 1926. godine. U 1927. godini kao učitelj i upravnik u bužimskoj školi je bio zaposlen Alija Murić, dok se kao vjeroučitelj navodi Omer ef. Barektarević. ²⁶ Od 14. oktobra 1925. pa sve do 1939. godine u školi u Bužimu kao jedan od učitelja radi Mustafa Kudić iz Pećigrada. Pored višegodišnjeg rada na opismenjavanju i odgajanju mnoštva učenika bužimskog kraja, učitelj Kudić je odigrao značajnu ulogu u izgradnji prvog školskog objekta u Bužimu. U godinama prije Drugog svjetskog rata pominju se i učiteljice Iljadica Frana, Samija Komić, te Ankica Marić, koja je uz to jedno vrijeme bila i upravnik škole.  Kada su u pitanju prvi učenici škole u Bužimu, zabilježeno je da su među polaznicima bili Omer Mustafić (IV razred 1928.), te Sulejman Kudić (IV razred 1930.). ²⁷

Za vrijeme Drugog svjetskog rata u organizaciji Narodnog odbora u Varoškoj Rijeci je od 1943. do 1945. kao narodni učitelj radio Bužimljanin Enver Mustafić, koji je i smrtno stradao. ²⁸ Na prvog domaćeg učitelja nakon Drugog svjetskog rata čekalo se do školske 1963/64. godine, kada je u školi na Radoču počeo raditi Džemal Ćatić. U narednih nekoliko godina u bužimskim školama počinju raditi Bužimljani Ibrahim Ćosić i Abid Duraković (1964/65), Husein Ljubijankić, Džemal Aldžić i Muhamed Makić (1965/66),  Ibro Makić (1966/67), Hašim Bunić (1968/69), Delija Salkić (1969/70), Ajša Amidžić (1970/71) i dr. Prvi domaći nastavnici u Bužimu bili su Rasim Skenderović (1965/66), Šerif Ćosić, Alaga i Fadila Isaković (1966/67), Hamdija Šahinović (1973/74), i dr. ²⁹

Sve do 1990. godine bužimski školarci nisu pokazivali veliki interes za prosvjetno zanimanje. Kao domaći prosvjetari tokom osamdesetih godina počeli su raditi Dika Paloš, Hašim Šahinović, Ekrem Ljubijankić, Enver Kauković, Meho Burzić, Ismet Ičanović, Emira Vučelj i Enisa Varcar. Zbog njihove brojnosti, teško je pobrojati imena svih učitelja i nastavnika koji su prošli kroz bužimske škole. ³⁰

Kada je riječ o rukovodiocima škola u Bužimu, između ostalih posebno treba izdvojiti Džemala Ćatića, te Ekrema Ljubijankića, osobe koje su svojom sposobnošću, autoritetom ali i stažom na pozicijama vodećih ljudi škole dali poseban doprinos razvoju i poboljšanju školstva u posljednjih nekoliko decenija. U svojstvu prvih direktora novoformiranih osnovnih škola 1982. godine bili su Hasan Šertović u OŠ „Čava“, te Hasan Jusić u OŠ „Konjodor“.