Kulturni život Općine Bužim
Po obimu kulturnog stvaralaštva, kako ranije tako i danas, Bužim uveliko zaostaje za susjednim gradskim centrima. Iako su mnogi Bužimljani i u predratnom razdoblju pokazivali dar i umijeće vrlo kreativnog kulturnog i umjetničkog izraza, postojeće okolnosti su se negativno odražavale između ostalog i na kulturni život. U poslijeratnom periodu osnovana su brojna kulturno-umjetnička udruženja, koja svojim radom u najširem smislu riječi upotpunjuju vrlo skromni kulturni život bužimske općine. U umjetničkom i književnom životu svojim angažmanom istakao se i određeni broj samostalnih autora, među kojima su neki od njih svojim životnim postignućem već odavno nadišli lokalne okvire.
U stoljećima nakon dolaska islama u ove krajeve u bužimskoj tvrđavi je djelovala prepisivačka radionica u kojoj se njegovalo prepisivanje Kur´ana. Tako je u privatnim kolekcijama do danas ostalo sačuvano nekoliko rukopisnih knjiga i Kur´ana. Do danas su očuvani tragovi pismenosti stanovništva bužimskog kraja i iz ranijeg doba. Rimski žrtvenik i glagoljska ploča spadaju među najznačajnije kulturološke činjenice ovog podneblja. Za vrijeme Austrugarske uprave, u Bužimu je kratko vrijeme radila i medresa u sklopu koje je postojala priručna biblioteka. I pored svega navedenog, same začetke kulturno-prosvjetnog uzdizanja šireg sloja stanovništva bužimskog kraja treba tražiti u vremenu između dva svjetska rata. Naime, još tada su bužimski prvaci, osjetili potrebu za osnivanjem lokalne podružnice kulturno-prosvjetnog društva “Gajret”. Ovo udruženje je između ostalog odigralo značajnu ulogu u kreiranju svijesti o potrebi otvaranja muslimanskog stanovništva prema novim oblicima javnog, obrazovnog i kulturnog života u Bužimu.
Kratki prilog aktivnosti bužimske podružnice „Gajreta“ u godini 1930.Gajretova zabava u Bužimu
Na 9. maja 1930. godine, prvi dan Kurban-bajrama u Bužimu je održana prva Gajretova bajramska svečana zabava u prostorijama narodne osnovne škole.
Program zabave je bio slijedeći:
- Pozdravna riječ i kratak prikaz Gajretova rada u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. To je na opće zadovoljstvo izveo g. Sulejman Kudić, učenik IV razreda osnovne škole,
- Recitovanje i pjevanje raznih patriotskih pjesama koje su također na opće zadovoljstvo izveli učenici osnovne škole,
- „Pokradeno grožđe“, šaljiva igra u 3 čina od Đoge, koju su izveli diletanti (težaci) iz mjesta, i to: Alaga Isaković, Ibrahim Šahinović, Ahmet Imširović i Bego Bečić, za koje se može reći, da su odlično odigrali svoje uloge.
Šta se radi u Bužimu
„Sinoć su, 28. oktobra 1930. u Šerifa Šahinovića perušali kukuruze. Bilo je tu kojih desetak djevojaka, a momčadi nekoliko puta više. Svak već obro i okomušo, pa se prihvatio drugog posla: oru se njive, sije se ozimna pšenica, pa se već negdje i zeleni; za nju je ova jesen povoljna. Dosta je toplo. Kiša često pada, a to pšenica voli: brže niče, bolje raste, brže se zazeleni. Stoka nađe izobilja paše, pa se sita vraća kući zadovoljna.
Jesen – ko jesen: kuća puna nimeta. Težaci sabrali žito, svezli sijeno, a ne manjka ni voća.
Noć sve dulji, a dan biva sve kraći. Komšije idu na sijela, na razgovore i mehabete. Gerzi uveče, a osobito petkom čobaju, a djevojke im dobacuju, šale se, razgovaraju. Ugovaraju poslove života i rada, snivaju o boljoj budućnosti….“
Nakon Drugog svjetskog rata vlast Socijalističke Jugoslavije je ukinula sva kulturno-prosvjetna društva sa nacionalnim i vjerskim predznakom. Tako je sa radom prestala i bužimska podružnica Gajreta. Pedesetih godina prošlog stoljeća u Bužimu je postojalo kulturno društvo sa nekolicinom mladih entuzijasta koji su povremeno organizirali omladinske priredbe.
Kulturni život Bužima u vrijeme socijalizma bio je slika i prilika nauka komunističke ideologije. Tako se svakom prilikom nastojalo stanovništvu idealizirati socijalizam kao društveni i privredni sistem uz snažno njegovanje socijalističkih parola rada, bratstva i jedinstva, te kulta ličnosti Josipa Broza Tita. U Bužimu su za državne i školske praznike održavane, dobro organizirane kulturne manifestacije, u kojima uzima učešće veliki broj mladih ljudi, posebno učenika. Svako obilježavanje je bilo popraćeno za to vrijeme sadržajnim kulturnim predstavama, koje su kao takve prevazilazile prosječna shvatanja običnog čovjeka. Značajno mjesto u ovom segmentu društvenog života Bužima, predstavljalo je tradicionalno obilježavanje dana oslobođenja, 7. novembra. Između brojnih predstava ovog praznika, posebno je ostala upamćena ona iz 1959. godine, kada je na mjestu današnjeg gradskog stadiona održan SLET uz prisustvo vojnog orkestra iz Bihaća.
Kao važna stepenica u razvoju kulturnog života Bužima može se uzeti izgradnja “starog” Doma kulture u Bužimu, koji je svečano otvoren 22. novembra 1959. godine. Ovaj objekat je, uz ostale školske objekte, sve do najnovijih vremena bio mjesto održavanja u lokalnim okvirima značajnijih javnih i kulturnih sadržaja, te omladinskih programa i aktivnosti. U njegovom sastavu nalazila se čitaonica i kinosala. Kino je radilo dva puta sedmično, a prvi kinooperater je bio Josip Biršl. Čitaonica je dugo vremena bila jedino mjesto gdje su se Bužimljani mogli svakodnevno okupljati te informisati o dnevnim dešavanjima izvan Bužima.
Prva radio stanica u Bužimu-primjer kreativnosti u tehničkoj kulturi
Nepunu godinu dana, od septembra 1967. do marta 1968. godine, u Bužimu je svakodnevno u poslijepodnevnim satima ilegalno djelovala privatna radio stanica. Stanica je imala domet 10-15 km, a sastojala se od predajnika snage 25W, modulatora, dva gramofona, dva mikrofona i jednog malog portabl kabla. Muzičku bazu činilo je oko 1.500 gramofonskih ploča. Prva poruka koja je odaslana u eter, 4. septembra 1967. godine u 17.00 sati glasila je: „Ovdje Radio Bužim. Moje ime je Cinac Husein-Huska. Slušate nas na srednjem valu, na talasnoj dužini od 550 kHz. Potražite nas i slušajte svakog dana od 16.00 do 18.00 sati. Naš program je napravljen tako da emitujemo sve vrste muzike, a naročito narodnu muziku, narodne pjesme i kola“.Zbog problema sa vlastima, rad ove radio stanice ubrzo je obustavljen.
Sedamdesetih godina, u sastavu OŠ „Bužim“ djelovala su dva orkestra. Na čelu Tamburaškog orkestra bio je Hasan Jusić, dok je na čelu Harmonikaškog orkestra bila Edina Musić. Uz veliki i mali hor ove muzičke sekcije bile su zadužene za organizaciju omladinskih priredbi te izvođenje kulturno-umjetničkog programa prilikom obilježavanja mnogih značajnih datuma. U godinama nakon njihovog osamostaljenja, osamdesetih godina, vrlo organizirane muzičke i dramske sekcije imale su i škole u Čavi i Konjodoru.
Neposredno pred rat, u februaru 1992. godine, u Bužimu je formirana lokalna podružnica Kulturnog društva muslimana Preporod. Među nacionalno osviještenim Bužimljanima koji su osnivanjem KDM „Preporod“ Bužim načinili prve važne korake u promociji autohtone kulture i tradicije, te konstituiranju i afirmaciji muslimansko-bošnjačkog identiteta, bili su: Ismet Velić, Sakib Sijamhodžić, Rasim Šahinović, Izet Ljubijankić, Nedžib Vučelj, Ajša i Husein Amidžić, Enes Alešević, Nevzet Nanić, te Sejad Kudelić.
Izbijanjem rata, GKŠ Bužima je 21. aprila 1992. godine donio Odluku o formiranju Službe za informisanje, za čijeg rukovodioca je imenovan Nedžib Vučelj. Članovi informativne službe,rade na izdavanju Biltena GKŠ, koji 1. septembra prerasta u mjesečni list „Glas Bužima“. List se prvotno štampao u Cazinu, a kasnije u Ljubljani. U svojih 36 brojeva, ovaj list je odigrao značajnu ulogu u informisanju o ratnim i drugim značajnim dešavanjima sa područja današnje općine Bužim. Posebnost ovog printanog medija ogleda se u činjenici da se Bužim ali i Bihaćki okrug nalazio u informativnoj blokadi. Radnici ove službe, vrijedno su radili na prikupljanju informacija i blagovremenom informisanju javnosti.
Formiranjem 105. BUMB, osnovana je i Informativna služba brigade, u čijem sastavu su radili Agan Skenderović i Merima Ćurt. Pored toga, navedeni novinari su autori časopisa Bužimski vitezovi, koji je izišao u dva broja, 1995. i 1996. godine.
U julu 1995. godine u Bužimu je osnovano JP Informativno kulturni centar Bužim za čijeg prvog direktora je postavljen Sead Emrić. Informativno-kulturni centar se sastojao od tri organizacione jedinice: Radio Bužim na čelu sa Jasminom Šahinović, Glas Bužima na čelu sa Nedžibom Vučeljom i Dom kulture sa bibliotekom na čelu sa Huseinom Bajraktarevićem. Nakon sedam godina rada preduzeće je ugašeno 2002. godine. U godinama postojanja bužimskog radija, u svojstvu novinara, voditelja i komentatora radili su: Ifeta Vukalić, Rasim Bajrić, Said Dizdarević, Aida Nanić, Edita Abazović, Dino Isaković, Refik Emrić, Nurfet Krkalić, Agan Skenderović, Nedžib Vučelj, Remzija Kudelić, Nijaz Hadžić, Jasmira Mehić, … Nedostatak radija ali i pisanih medija danas čini veliku smetnju u informativnom a samim tim i u obrazovnom i kulturnom pogledu.
Postojeći lokalni internet portali, buzimljani.ba, buzimINFO.ba i Buzim-Danas.com iz dana u dan postaju važan izvor informisanja lokalnog stanovništva. Ipak, prvi bužimski internet portal pod nazivombuzimljani.com registrovan je 2006. godine.
Zbog starosti i dotrajalosti starog objekta te u nedostatku potrebnog prostora, u 2009. godini, pristupilo se izgradnji novog i modernijeg objekta doma kulture. Njegovim završetkom, sa svim popratnim sadržajima, stvoriće se dosta bolji uvjeti za rad udruženja i pojedinaca iz domena kulturno-prosvjetnog života, te pretpostavke za organiziranje novih kulturnih i umjetničkih događaja i dešavanja. Isto tako, završetkom ovog objekta, unutar kojeg će egzistirati i gradska biblioteka, očekuje se rješenje dosadašnjeg problema rada gradske biblioteke.
Danas na području općine Bužim u oblasti kulture djeluje veliki broj udruženja i organizacija, među kojima se posebno ističu: BZK „Preporod“, Hor ilahija i kasida “Gazija”, Udruženje “Ilmijja” Bužim, KUD „Sevdah“ Bužim, KUD “Čava”, Udruženje žena “Izvor”, i dr. Navedena udruženja uzimaju učešće u obilježavanju značajnih državnih i vjerskih datuma, te na različite načine daju doprinos održavanju manifestacije “Slobodarski dani viteškog grada Bužima”. Svojim nastupima, projektima i aktivnostima kako untar općine tako i šire, vrijedni članovi ovih udruženja doprinose očuvanju i promociji kako nacionalne, tako i lokalne, autohtonekulture i tradicije.
Zapaženu ulogu u kulturnom životu općine Bužim imalo je i nekoliko umjetnika. Značajno mjesto među njima pripada Alagi Isakoviću, prvom školovanom likovnom umjetniku iz Bužima. Nakon završene osnovne škole u Bužimu, zatim Škole primjenjenih umjetnosti u Splitu, te Pedaške akademije, odsjek likovne umjetnosti u Zagrebu, najveći dio svog radnog vijeka, kao likovni pedagog, Alaga je proveo u Bužimu. Danas živi i radi u Bosanskoj Krupi, te je član Udruženja likovnih umjetnika »Krušnica« i Udruženja likovnih umjetnika Unsko-sanskog kantona.
Originalnim umjetničkim izrazom te impozantnim stvaralačkim opusomposebno se istakao likovni umjetnik Sead Emrić, član Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine. U periodu od preko 25 godina, koliko se bavi slikanjem, iza sebe ima preko 50 samostalnih, te više od 100 kolektivnih izložbi. Jedna od najznačajnijih izložbi svakako je ona u Lincu 2009. godine, kada je predstavljao Bosnu i Hercegovinu na manifestaciji ˝Glavni evropski grad kulture – Linc˝. Ovaj umjetnik, pored što, kako i sam kaže “kroz medije grafike, crteža i slikarstva priča odu o svojoj napaćenoj zemlji”, istovremeno, svojim brojnim izložbama priča odu i o svome Bužimu, promovišući na taj način ovu malu i mladu bosanskohercegovačku općinu, kao i sve njene građane. Njegove brojne izložbe, od Kuala Lumpura, Dohe, Beča, Istanbula, do Sarajeva, Tuzle, Travnika, i brojnih drugih bosanskohercegovačkih gradova, svjedoče skromni doprinos jednog Bužimljana nacionalnoj ali i svjetskoj umjetnosti.
Pored navedenih umjetničkih slikara treba spomenuti i imena likovnih pedagoga, poput Jule Muratovića, Hašima Šahinovića i Ismeta Erdića. Važno mjesto u umjetničkom stvaralaštvu, pripada i Nedžibu Vučelju, umjetničkom fotografu. Po izložbama u umjetničkoj keramici široj javnosti poznata je kiparica i vajarica Halida Emrić.
Malo je danas sredina u Bosni i Hercegovini koje su dale toliki broj ličnosti u svijetu nauke i kulturekao Bužim, imajući u vidu geografske, urbane, demografske, političke ali i ukupne društveno-ekonomske okolnosti ove sredine unutar sistema kroz historiju ali i danas. Nikad u historiji Bužim nije imao bolji administrativno-politički status u okvirima država u kojima se nalazio, ali uprkos tome upravo danas najveći broj bužimske inteligencije živi i radi izvan Bužima. Tako danas diljem Unsko-sanskog kantona, Bosne i Hercegovine ali i šire, u raznim društveno-ekonomskim, privrednim, političkim i drugim sferama javnog života radi i djeluje veliki broj ljudi koji su rođeni ili vode porijeklo iz Bužima. Neki od njih su: Hasan ef. Makić-muftija bihaćki, dr. Ramo Atajić, dr. Mirsad Veladžić, dr. Nevzet Veladžić, dr. Halid Makić, dr. Suad Hamzabegović, dr. Husein Muratović, dr. Izet Pehlić, dr. Armin Kržalić, mr. Šerif Mustafić, mr. Esad Sijamhodžić, mr. Edham Bašić, mr. Arif Nanić, mr. Edin Veladžić, mr. Jasmin Grošić, mr. Ismet Velić, mr. Husein Nanić, mr. Ismet Salkić, mr. Nijaz Nanić, mr. Mirsad Ičanović, mr. Rifet Šahinović, …
Tek nekoliko naslova različitog karaktera i tematike i sa malim tiražom, dosadašnju izdavačku djelatnost u Bužimu čine izrazito siromašnom i skoro zanemarljivom. Međutim, postojeća monografska i književna ostvarenja predstavljaju veliki uspjeh imajući u vidu da u Bužimu sve do 1990. godine nije izdana ni promovisana niti jedna knjiga. Te godine je, u izdanju Odbora islamske zajednice Bužim objavljena knjiga „Hiljadu i jedan hadis“, autora Mirsada Sedića. Među svim djelima izdanim u poslijeratnom periodu od strane bužimskih autora vrijedi pomenuti: Medžlis Bužim 1579.-1999., Nijaz Hadžić; Monografija srednje škole, H. Muratović, R. Šahinović; Nur, rahmet, kuvet 505. vbbr, Sead Jusić, Edham Eminić, Remzija Ičanović i Ishad Emrić; Krajiške gazije, Nijaz Veladžić-Veljun; Pomorske katastrofe, Hamza Veladžić; S druge strane rijeke Une, Kenan i Amel Duraković; Općina Bužim – geografski prikaz, Amir Sijamhodžić; Fotomonografija 505 vmtbr., grupa autora; Monografija OFK Bratstvo i NK Vitez – 40 godina, Edham Eminić i Nedžib Vučelj. Svoje pjesničke i prozne zbirke u posljednjih petnaest godina objavili su Nijaz Hadžić, Nedžib Vučelj, Emin Grošić i Hasan Duraković. Ismet Erdić, strip crtač porijeklom iz Bužima, autor je lista Bošnjačka književnost u stripu, koji je izlazio u nekoliko brojeva.
Album prvijenac hora “Gazija”, pod nazivom “Džennetska hurija” pobrao je vrlo pozitivne ocjene velikog broja kritičara. Dokumentarni film sa ratnom tematikom “Istina o bužimskim vitezovima”, jedan je od rijetkih pokušaja dokumentarnog arhiviranja bitnih događaja iz proteklog rata.
Postojeći kulturni sadržaji i umjetnička ostvarenja trasiraju put mlađim generacijama ka bogatijem i raznovrsnijem kulturnom životu općine Bužim.