Geografija

Općina Bužim se nalazi na krajnjem sjeverozapadu Bosne i Hercegovine. U regionalno-geografskom pogledu dio je Sjeverne Bosne, odnosno Peripanonske Bosne. Još preciznije, smještena je u sjeverozapadnom dijelu Unsko-sanske mezoregije. Kroz Bužim prolazi 16-ti meridijan i.g.d., te 45-ta paralela s.g.š., pa je prostor ove općine na podjednakoj udaljenosti od ekvatora i sjevernog geografskog pola. U odnosu na početni meridijan, područje općine Bužim nalazi se između 15º 58’ i 16º 11’ i.g.d., dok u odnosu na ekvator između 44º 58’ i 45º 08’ s.g.š. Udaljenost krajnjih tačaka po geografskoj širini iznosi 17 km, a po geografskoj dužini 15 km. Najistočnija tačka nalazi se na Ćorkovači, najjužnija u mjestu Konjodor, najzapadnija na Pašinom Brodu, a najsjevernija na Brezama.

S obzirom na svoj geološko-geomorfološki položaj područje općine pripada sjeverozapadnom dijelu unutrašnjih Dinarida. Smještena u južnom dijelu sjevernog umjerenog klimatskog pojasa, pod uticajem je kontinentalnih zračnih strujanja iz sjeveroistočnog, te mediteranskih iz jugozapadnog pravca. U cijelosti pripada crnomorskom slivnom području. Sjeverni dio općine gravitira slivu Gline, a manji dio na jugu slivu Une. U biogeografskom pogledu ovaj prostor pripada eurosibirskoj regiji, a u užem smislu oblasti unutrašnjih Dinarida i to području Cazinske Krajine. Administrativno-geografski općina Bužim je dio Federaciji Bosne i Hercegovine, odnosno Unsko-sanskog kantona.

Bužim se nalazi izvan važnijih putnih pravaca: Bihać-Cazin-Velika Kladuša i Bihać-Bosanska Krupa-Bosanski Novi. Putnim pravcima regionalnog značaja povezan je na jugoistoku preko Bosanske Otoke sa Bosanskom Krupom, na sjeverozapadu preko Vrnograča sa Velikom Kladušom, a na zapadu preko Konjodora sa Cazinom. Regionalni put R-401 priključuje se na sjeverozapadu u Velikoj Kladuši na magistralni pravac Bihać-Cazin-Velika Kladuša-Republika Hrvatska (M-42), dok na jugoistočnoj strani u Otoci ima priključak na magistralni pravac Bihać-Bosanska Krupa-Bosanski Novi (M-14). Ova putna komunikacija ima dužinu od oko 21 km. Regionalni put R-401b koji se odvaja u naselju Brigovi, glavna je saobraćajna veza sa općinom Cazin. Dužina ovog putnog pravca, na teritoriji općine Bužim iznosi oko 7 km.

Ukupna dužina putne mreže u odnosu na površinu prostora općine daje nizak prosjek gustine kategorisane putne mreže i znatno zaostaje za prosjekom u Bosni i Hercegovini. Pored, još uvijek slabo razvijene putne mreže evidentan je i vrlo nizak nivo moderniziranosti kategorisane putne mreže. Međutim, imajući u vidu stanje prije formiranja općine Bužim 1995. godine može se konstatirati da je situacija dosta povoljnija, da su skoro sve mjesne zajednice povezane asfaltnim putem, da je asfaltirano na desetine kilometara lokalnih puteva i da postoji pozitivna tendencija razvoja lokalne putne mreže. Izgradnjom započete zaobilaznice u centru Bužima, te prekategorizacijom regionalne ceste R-401 u magistralnu cestu, doći će do kvalitetnijih pomaka u ovoj oblasti.

Željeznički saobraćaj se odvija van prostora općine Bužim i najbliži je u naselju Bosanska Otoka udaljenom preko 20 km od centra općine Bužim.

U organizaciji poštanskog saobraćaja na području općine postoji jedna poštanska jedinica u Bužimu i tri poštanske ispostave u naseljima Varoška Rijeka, Čava i Konjodor. U oblasti telegrafsko-telefonskog saobraćaja egzistira novoizgrađena moderna telefonska centrala u centru općine. Veliki dio područja općine je pokriven internetskim priključcima.

Granice općine Bužim prema susjednim općinama su orografske i hidrografske. Dužina ukupne granice iznosi oko 60 km. Općina Bužim graniči sa općinama Bosanska Krupa (sa juga), Cazin (sa zapada), Velika Kladuša (sa sjevera i sjeverozapada). Na istoku graniči sa Republikom Hrvatskom, odnosno sa općinom Dvor na Uni. Granica prema Bosanskoj Krupi je novijeg datuma kao posljedica izdvajanja općine Bužim iz sastava općine Bosanska Krupa. 3 Granica prema Republici Hrvatskoj, koja je ujedno i državna granica, potiče još iz vremena Svištovskog mira, 1791. godine, te spada u red najstarijihmeđudržavnih granica u Evropi.

Granice općine Bužim

Granica općine Bužim počinje na jugu kod mosta Bužim-Otoka. Prema sjeveru kreće potokom Babinac do ušća dva neimenovana potoka. Sa ušća istih potoka granica nastavlja sjeveroistočno ispod naselja Ličani, kojeg zaobilazi, te putem u pravcu sjevera na kotu zvanu Nikolića glavicu. Od Nikolića glavice u pravcu sjeveroistoka kolskim putem i preko Ćorkovačkog platoa izlazi na državnu granicu prema Republici Hrvatskoj na kotu Ćorkovača (603). Granica općine Bužim nastavlja pravcem sjevera i sjeverozapada kroz Šajrovačku šumu, zatim na proplanak Makarovača te kolskim putem na potez zvani Ćulumak. Zatim nastavlja pravcem zapada u podnožje brda Obrovac, zaobilazi isto i dolazi do raskršća puta za Dobro Selo. Granica nastavlja u pravcu sjevera, zaobilazi samu kotu Radoča (629), kreće zapadno te dolazi do mlina na potoku Stabandža. Ista nastavlja sjeverno potokom Stabandža do zavoja puta Bužim-Bućevci-Stabandža i nastavlja sjeverno uz sami potom Stabandža. Nakon toga, granica zaobilazi naselje Bućevci sa sjeverne strane, pa u pravcu sjeverozapada dolazi na Metlu (406), nastavlja kolskim putem u pravcu sjevera do Mrtvaća (382). Od Mrtvaća granica ide zapadno kroz područje Brezika te izlazi na put Bužim-Velika Kladuša, potez zvani Jabukovac i potok Bužimnicu, i nastavlja sjeverno sa tim potokom. Sa potoka Bužimnica skreće zapadno gdje zaobilazi zaseok Begoviće, nastavlja južno iza naselja Skenderovići, te dolazi na brdo Bahinjovača. Granica nastavlja okomito zapadno u sam potok Čaglica. Ista nastavlja južno potokom Čaglica do naselja Abdići, zaobilazi isto a koje se nalazi u sklopu općine Bužim i ponovo se vraća na potok. Granica općine Bužim nastavlja potokom južno preko Pašin Broda sve do poteza zvanog Buljubašići. Dalje nastavlja jugoistočno slivnicom ispod Konjodora i Pehlića Kose te izlazi na putnu komunikaciju Bužim-Konjodor-Cazin, gdje istu presijeca i zaobilazi šumski kompleks Čardačište te dolazi u potok Kasapovac. Granica nastavlja sjeverno Konjodorskom rijekom u potez Hrgara, zaobilazi naselje Mušići koji su sastavni dio granične općine Bosanske Krupe te se sjeveroistočno granica spusta na putnu komunikaciju Bužim-Otoka i potok Baštra. Od tog izlaska na potok Baštru granica ide jugoistočno potokom Baštra sve do polazne tačke, mosta na putu Bužim-Otoka.

Veličina i administrativna podjela

Bužim ima površinu od 129 km², i po veličini je najmanja općina Unsko-sanskog kantona. Na ovom prostoru prema podacima iz 2011. godine živi 17.942 stanovnika. Prosječna gustina naseljenosti iznosi 139 st/km², što je daleko iznad prosjeka za Bosnu i Hercegovinu.

Općina Bužim je u administrativno-upravnom pogledu podijeljena na 14 mjesnih zajednica, i to: Bag, Brigovi, Bućevci, Bužim, Čava, Elkasova Rijeka, Jusufovići, Konjodor, Lubarda, Mrazovac, Radoč, Varoška Rijeka, Vrhovska, Zaradastovo i Jusufovići.

Do 1995. godine podjela se zasnivala na 7 naseljenih mjesta (ili katasterskih općina), s tim što je Bužim pripadao općini Bosanska Krupa. U naseljena mjesta do 1991. godine spadali su: Bag, Bužim, Dobro Selo (Čava), Konjodor, Lubarda, Mrazovac i Varoška Rijeka.

Prirodne odlike, geološka građa

Kroz daleku geološku prošlost područje općine Bužim naizmjenično je bivalo kopno i more. Tokom različitih geoloških perioda, pod dnu mora taložio se materijal od kojeg su postale različite sedimentne stijene koje se danas vide na površini zemlje. Najstarije takve stijene koje potiču iz paleozojske ere, tačnije karbonske periode nalaze se na krajnjem istoku općine u području istočno i jugoistočno od Radoča, poriječju Jelovskog potoka i prostoru Ćorkovače. U litološkom pogledu karbonske naslage (C_1,2 – donjii srednji karbon) čine: klastiti sa efuzivim stijenama(spiliti, tufovi), krečnjaci, dolomiti, željezne rude, škriljci i kulminski fliš.

Najveći dio teritorija općine izgrađen je od krečnjačkih i dolomitnih stijena trijaske starosti. Trijas je predstavljen sa donjim, srednjim i gornjim. Donji trijas T₁ (verfen) je zastupljen na više lokaliteta i to u području Lubarde, u pravcu od Velikog Brda na jugoistoku, preko Kobiljaka, Trebinje do Pašinog Broda na sjeverozapadu, zatim na Bućevcima u dolini rijeke Stabandže, i na jugoistoku u Dobrom Selu na dva manja lokaliteta. Izgrađen je od pješčara, konglomerata, breča, lapora, glinaca, škriljaca i krečnjaka. Srednji i gornji trijas (T_2,3) ima najveću rasprostranjenost. Predstavljen je dolomitima i krečnjacima sa proslojcima i sočivima rožnaca, tufova, silifikovanih pješčara, glinaca i kalkarenita. Ležišta manganove rude u Bajraktarevića Poljupripadaju trijaskoj vulkanogeno-sedimentnoj formaciji.

Posljednji put, samo djelimično,ovaj predio je prekrivalo more u periodu krede. Na morskom dnu nataložile su se ogromne količine ljuštura sitnih izumrlih organizama i drugih taloga, materijal koji gradi veći dio planina, brda i manjih zaravni u Bužimu. Krajem krede izdizanjem visokih planina u okruženju, dolazi do postepenog povlačenja mora. Djelovanjem vanjskih sila od tada do danas dolazi do formiranja ovdašnjeg reljefa. U području Konjodora susreću se stijene iz prijelaznog perioda između mezozojske i kenozojske ere, tačnije iz gornje krede i paleocena (K₂Pc). Ove stijene predstavljene su fino slojevitim laporcima, pješčarima i krečnjacima u slojevitoj sukcesiji.

U najmlađem kvartarnom periodu, uz rijeke i potoke dolazi do taloženja slojeva sedimentnih stijena različite debljine, ponajviše konglomerata, šljunka i ilovače. Ovi slojevi su pored paleocenih predstavljeni i kvartarnim, tačnije holocenskim (Q₂) formacijama. Stijene ove starosti nataložene su uz riječni tok Baštre i njenih pritoka.

Kameni slojevi na terenu bužimske općine imaju važan privredni značaj kao građevinski materijal. Ovdje se prije svega misli na velike zalihe čistog i kvalitetnog dolomitnog pijeska. Na nekoliko lokaliteta su ustanovljene velike količine rude mangana, trijaske starosti.

U geotektonskom pogledu teritorij općine Bužim pripada geotektonskom kompleksu unutrašnjih Dinarida, i to sjeverozapadnom dijelu centralne zone paleozojsko-trijaskih masiva. Na ovom prostoru moguća su seizmična djelovanjasa pojavom od 6° do 7° po MC skali.

Reljef

Područje općine Bužim je smješteno u rubnom dijelu Panonske nizije, na prijelazu prema višim reljefnim predjelima bosansko-hercegovačkih Dinarida. To je tipičan brežuljkasti kraj, sa brojnim brdima i kosama manje nadmorske visine koja su raščlanjena veoma razgranatim sistemom hidrografskih objekata u brojne usjeke i uske kotline. Područje se blago izdiže u pravcu sjever-jug i dio je prostrane Unsko-koranske krško-korozione visoravni. Uz rječice Baštru i Bužimnicu prostiru se manje nizijske ravnice.

Reljef općine Bužim je rezultat složenih unutrašnjih, posebno tektonskih pokreta i vanjskih sila i procesa, prije svega djelovanjem fluvijalne erozije, denudacije i krškog procesa. S obzirom na faktore koji su uticali na njegovo formiranje, na ovom prostoru se izdvajaju fluvio-denudacioni i krški tip reljefa.

Fluvio-denudacioni reljef zahvata najveći dio površine općine i odlikuje se velikom vertikalnom raščlanjenošću od preko 300 m. Krški oblici zauzimaju krajnji sjever i krajnji jug općine. Od površinskih krških oblika sreću se vrtače raznih oblika i dimenzija na lokalitetu Lubarde, Bućevaca i Radoča, dok od podzemnih krških oblika pećine i nekoliko jama od kojih je najveći broj antropogenim putem zatrpan. Jedna od pećina se nalazi u podnožju Radoča uz mali potok koji utiče u rječicu Čavu, čija dužina iznosi 40m. Pećina manjih dimenzija nalazi se također u mjestu Brdarevac, na teritoriji Elkasove Rijeke.

Područje općine je najvećim dijelom na nadmorskoj visini 200-400m, i ima izgled zatalasane površi. Najniža tačka nalazi se u Jabukovcu i iznosi 170m, dok je najviši vrh na planini Radoč visok 629 m. Pored Radoča veća uzvišenja još su: Ćorkovača 603 m, Vukalića Brdo 494 m, Konjodor (Kaukovića Brdo) 476 m, Veliko Brdo 464 m, Mašena Glavica 448 m, Medića Brdo 445 m, Lipanovo Brdo 439 m, Lubarda 420 m, Svjetska Glavica 416 m, Čukovska Glavica 415 m i Čajino Brdo 352 m. Svojom visinom samo Radoč i Ćorkovača prelaze 500 m pa se prema nekim klasifikacijama mogu svrstati u niske planine.

Dolina rijeke Bužimnice po fizionomiji spada u normalne doline sa blagim stranama. U srednjem i donjem dijelu toka ova rijeka je izgradila brojne aluvijalne ravni. Dolina rijeke Čaglice, također, je najvećim dijelom otvorena, sa nekoliko manjih suženja. U naselju Pašin Brod nalazi se manja aluvijalna ravan, a u donjem dijelu toka, od Abdića do naselja Čaglica, prostrana aluvijalna ravan. Mali pad ovih dviju rijeka po vertikalnom profilu imao je za posljedicu jače djelovanje bočne erozije i stvaranje velikog broja riječnih meandara. Doline ostalih rijeka su manje, gornji dijelovi tokova su većih padova i strmijih strana dok donji dijelovi prelaze postepeno u normalne doline blagih strana.

Klima

Na klimatska obilježja općine Bužim utiču geografska širina, lokalni geomorfološki faktori i djelimično otvorenost ka panonskim kontinentalnim uticajima. Prostor ove općine nalazi se između 44º 58’ i 45º 08’ s.g.š. i pripada južnom dijelu sjevernog umjerenog toplotnog pojasa. Kontinentalni i umjerenokontinentalni uticaji dolaze do izražaja u znatnijim kolebanjima temperatura tokom godine. Zaklonjeniji niži krajevi imaju povoljnije klimatske prilike nego brda i osojne strane. Međutim, uticaj sa sjevera je dosta ublažen brdovitošću i šumovitošću predjela, te čestim prodorima ciklona sa zapada i jugozapada, posebno Đenovskog ciklona.

Prostor općine Bužim se nalazi pod uticajem umjereno-kontinentalne klime. Ova klima zahvata predjele Sjeverne Bosne i doline srednjih tokova rijeka koje se ulijevaju u Savu. Po Kepenovoj klasifikaciji to je klimatski tip Cf, odnosno podtip Cfb(umjereno topla vlažna klima sa toplim ljetima i oštrim zimama.)

Meteorološki podaci sadržani u radu dobijeni su interpolacijom meteoroloških podataka za općine Bosansku Krupu, Cazin i Veliku Kladuša. Vrijednosti meteoroloških elemenata: (temperature zraka, padavina, vlažnosti zraka, oblačnosti, i dr.) zasnovane su na periodičnom posmatranju od 1957. do 1977. godine. Nepostojanje mjerne stanice u Bužimu, pa samim tim ni stalnih meteoroloških podataka, otežavajuća je okolnost za detaljnije sagledavanje klimatskih odlika ovog prostora.

Prosječna godišnja temperatura zraka za posmatrani period u općini Bužim iznosi9,8ºC, dok godišnja amplituda temperature zraka 19,3ºC. Negativne prosječnemjesečne temperature zraka javljaju se samo u mjesecu januaru. Prosječna temperatura viša od 5ºC traje od početka marta do kraja novembra. Ovaj period od oko 8 mjeseci približno odgovara vegetacionom periodu ovog područja. Prosječni mjesečni temperaturni maksimum iznosi 17,5ºC a prosječni mjesečni minimum 2,6ºC. Najtopliji mjesec je juli sa srednjom mjesečnom temperaturom od 19ºC a najhladniji januar sa 0ºC. Zbog zatvorenog morfološkog sklopa i slabijeg provjetravanja bužimske kotline temperaturne inverzije su česta pojava tokom zimskog perioda godine.

Temperature zraka i količine padavina po mjesecima u općini Bužim u periodu od 1957. do 1977. godine

Područje općine je izrazito bogato padavinama. Na području općine godišnje padne 1.189 mm padavina. Minimum padavina se javlja u zimskom periodu godine i to u februaru 69 mm. Raspored padavina u vegetacijskom periodu dosta je povoljan i nema ekstremno sušnih mjeseci. Tako u mjesecu julu prosječno tokom vegetacijskog perioda padne najmanje padavina i to 71 mm. Najviše padavina izluči se u novembru (126 mm) i aprilu (124,5 mm).

Godišnji hod temperatura i padavina u općini Bužim od 1957. do 1977. godine

Prosječna vlažnost zraka u ovoj općini iznosi 77,8 %. Najveću srednju mjesečnu vlažnost zraka imaju mjeseci oktobar, novembar, decembar i januar sa preko 84 % a najmanju maj sa 72,7 %. Razlike između maksimalnih i minimalnih srednjih vrijednosti relativne vlažnosti nisu velike. Srednja oblačnost u posmatranom periodu u ovoj općini iznosila je 6,3/10. Najveću oblačnost imaju decembar i januar sa preko 8/10. Manja oblačnost zabilježena je u maju, junu, julu, augustu i septembru. Oblačnost kontinuirano opada od januara do jula, a zatim raste od augusta do decembra.

Srednji broj dana sa snježnim padavinama u općini Bužim od 1957. do 1977.

U mjesecu januaru je najveći broj dana sa snježnim padavinama, kada su i najniže temperature zraka koje pogoduju dužem zadržavanju snježnog pokrivača. Četiri su mjeseca bez snježnih padavina, i to: juni, juli, august i septembar. U maju i oktobru snijeg može padati ali se ne zadržava dugo. Ovo područje prima i veliki broj sati insolacije. Magle su česte u hladnijem periodu godine i posljedica su visokog zasićenja zraka vodenom parom. Pojavljuju se u periodu od septembra do januara i posebno su guste uz riječne tokove. Mrazevi su redovna pojava početkom proljeća i velika su prijetnja voću sa ranim cvatom. U ovom prostoru su karakteristični regionalni vjetrovi bura i jugo koji pušu iz sjeveroistočnog i jugozapadnog pravca i donose kontinentalne, odnosno mediteranske klimatske uticaje.

Ovakva klimatska obilježja, sa umjerenim temperaturama i velikom količinom padavina povoljno se odražavaju na hidrografske prilike, floristička i faunističaka obilježja, te na život i privredne aktivnosti stanovništva.

Vode

Prostor općine Bužima bogat je izvorima koji su slabe izdašnosti, zatim brojnim potocima i manjim rijekama, te jednim jezerom. Kao posljedica složenog geološkog sastava, reljefnih odlika ipovoljnih klimatskih prilika razvila se dosta gusta riječna mreža. Mala površina općine i mala nadmorska visina okolnih uzvišenja uvjetovale su nepostojanje riječnih tokova sa velikom dužinom toka i većom količinom vode u riječnom koritu. Razlog tome jeste i činjenica da Bužimom prolazi razvođe između sliva Gline i Une što pokazuje da su to uglavnom izvorišne čelenke i gornji dijelovi tokova rijeka koje teku ka ovim većim rijekama. Kao posljedica manjih padova na uzdužnom profilu rijeke nisu plahovite i siromašne su brzacima, slapovima i virovima. Donji dijelovi tokova, posebno Bužimnice i Čaglice, relativno su mirni i tihi te poprimaju karakteristike ravničarskih rijeka sa brojnim riječnim meandrima. S obzirom na dominantnost krečnjačkih terena kroz koje protječu, riječne vode su zasićene mineralima i imaju veliku tvrdoću.

Svi hidrografski objekti u općini Bužim imaju fluvijalno-nivalni hidrološki režim prelaznog srednjeevropskog tipa koji se odlikuje najvišim srednjim mjesečnim vodostajima i proticajima u aprilu, a potom u maju i junu, a najnižim u augustu ili septembru. Prostor općine Bužim u potpunosti pripada crnomorskom slivu i pokriven je slivom Gline i Une. Rijeke koje teku ka sjeveru pripadaju slivu Gline koji zahvata 66,6 % površine općine ili 86 km² a one koje teku ka jugu pripadaju slivu Une sa 33,4 % ili 43 km² općinske teritorije. Glavno razvođe između slivova ovih rijeka čine: Radoč, Priljev Do, Redak, Gornji Brigovi, Vukalića Brdo i Konjodor.

Najveće rijeke koje pripadaju slivu Gline su: Bužimnica i Čaglica. Rijeka Bužimnica izvire ispod Kaukovića Brda i zajedno sa rijekom Čaglicom čini rijeku Glinicu, koja se ulijeva u Glinu. U Bužimnicu se ulijeva pet potoka i to Mlinčići, Verajića potok, Isin Brod, Vrhovska i Kapetanovac kojeg čine četiri manja potočića.Dužina toka rijeke Bužimnice iznosi 13 km.Rijeka Čaglica teče istočnim rubom općine, djelimično čini granicu prema Cazinu i Velikoj Kladuši, a na nekim dijelovima zalazi na područje ovih općina. Teritorijom općine Bužim ova rijeka teče u dužini od 14 km. Čaglica nastaje sutokom Pivnice i Brdarevca. U svom toku prima još nekoliko potočića i to: Trebinju, Mrceljicu i Devetak. Još je važna rijeka Stabandža sa pritokom Šilmovac. Dužina toka Stabandže na teritoriju općine Bužim iznosi 4,3 km.

Slivu Une pripadaju Baštra i Konjodorska rijeka, koja kao ponornica završava u Jezerskom, na prostoru općine Bosanska Krupa. U Baštru se ulijevaju Čava sa četiri potoka, zatim Babinac i Trpešnica koja dotiče sa teritorija općine Bosanska Krupa. Sa pritokom Čavom dužina toka rijeke Baštre iznosi 13,7 km. Na istoku općine potok Radašnica se ulijeva u Žirovnicu koja se nalazi u Republici Hrvatskoj i pripada slivu Une. Ostali izvori imaju karakter manjih potočića i bunara.

U Bužimu postoji jedno jezero. To je vještačko jezero „Brana“, u Bajraktarevića Polju, koje predstavlja najveću vodenu akumulaciju u Bužimu. Zauzima površinu od 10.000 m² a dubina mu se kreće od 2 do 12 m. Izgrađeno je za potrebe Rudnika mangana, koji se nalazi pokraj jezera. Vodu dobija od malog potočića sa sjeverne strane. Za vrijeme dok je radio rudnik, u njemu se ispirala ruda. Sa sjeverne i sjeveroistočne strane jezero je obraslo gustom barskom vegetacijom te se nalazi u fazi zamočvarenja. U toplijem periodu godine predstavlja kupališnu atrakciju lokalnog stanovništva i pravu destinaciju za sve ljubitelje ribolova.

Pedološki pokrov

Pedološki pokrov općine Bužim je vrlo šarolik. Njegov nastanaki raznolikost rezultat je složenih pedogenetskih faktora. Uglavnom se radi o zemljištu oskudne plodnosti sa velikim nedostatkom organskih i mineralnih materija. Od automorfnih vrsta tala ovdje se sreću smeđa tla, zatim crvenice i rendzine, a od hidromorfnih aluvijalno-deluvijalna glejna tla. Najveću rasprostranjenost imaju smeđa tla koja su zastupljena sa više podtipova.

U vodoplavnim potezima riječnih i potočnih dolina, nalaze se najplodnije i za obradu najpogodnije oranične površine, sa livadskom vegetacijom. Uz manjak kvaliteta zemljišta problem otežane primjene mehanizacije imaju oranične površine koje zahvataju pristranke u dolinama, zaobljena brda, brežuljke i kose, uvale i vrtače. Zemljišta na brdima, koja zahvataju velike površine terena, manje su rentabilna i koriste se za uzgoj određenih vrsta žitarica. Iako sastav i kvalitet zemljišta nisu adekvatni za intenzivnu ratarsku proizvodnju, ipak postoje dobri preduslovi za uzgoj određenih sorti voća na smeđim brdskim tlima, te povrtlarstva u dolinama potoka i rijeka gdje su rasprostranjena aluvijalano-deluvijalana glejna tla.

Dobar dio površine bio je pod šumama koje su iskrčene i pretvorene u obradivo zemljište ili pašnjake. Zemljište nije u dovoljnoj mjeri iskorišteno. Jedan od razloga slabe iskorištenostijeste taj što tokovi rijeka i potoka nisu potpunosti regulisani i prilagođeni za navodnjavanje, ali izbog toga što stanovništvo nije dovoljno usmjereno da koristi ove površine.

Biljni i životinjski svijet

Osnovna odlika prirodne vegetacije ovog kraja u pogledu florističkog sastava jeste sličnost sa vegetacijom u drugim oblastima Peripanonske Bosne. Osobitost prirodnog vegetacijskog pokrova prvenstveno je posljedica umjereno-kontinentalne klime, geoloških i pedoloških karakteristika.

Na prostoru Bužima šumske površine zahvataju preko trećine površine, tačnije 36,35 %. U šumskim kompleksima dominiraju listopadne šume. Posebno se ističu slijedeće vrste drveća: bukva, cer, hrast, grab, javor, jasen, kesten, i razno grmno drveće kao što je glog, lijeska, dren, i dr. Po šumskim površinama ističu se područja Ćorkovače i Radoča. Najveću rasprostranjenost imaju šume hrasta kitnjaka i običnog graba, šume bukve i šume kestena. Manji dio šumske površine prekriven je zimzelenim drvećem. Specifičnost ovog područja jeste rasprostranjenost pitomog kestena. Kestenove šume se sreću na Konjodoru, Bagu, Bućevcima i Radoču. Pouzdano se zna da je krajiško područje kestena nastavak prirodnog areala pitomog kestena iz Hrvatske i Slovenije. Kesten uspijeva na zemljištu manje i srednje plodnosti, čak nepogodnom za poljoprivredne kulture. To su uglavnom krečnjačka tla iz kojih je ispran kreč.

Kako je općina Bužim gusto naseljena a veliki dio stanovništva se bavi poljoprivredom to se u cilju dobijanja novih agrarnih površina antropogenim putem značajno uništava primarna prirodna vegetacija. To je razlog da su velike površine pod šumama znatno iskrčene i prorijeđene. U ovim šumama živi veliki broj biljnihi životinjskih vrsta koje su veoma upućene jedne na druge. Među makrofitima ističu se brojne vrste gljiva, jestivih i otrovnih.

Od životinjskih vrsta na prostoru općine Bužim mogu se sresti: lisica, zec, srna, divlja svinja, šumski puh, vjeverica, krtica, razne vrste ptica i gmizavaca. U novije vrijeme širenjem naselja te smanjivanjem površina pod šumama, koje predstavljaju staništa mnogih životinjskih vrsta, došlo je do smanjenja broja životinja, a neke vrste su postale vrlo rijetke.