Dan Općine Bužim, 20. februar, bio je povod za razgovor s načelnikom te općine koja je jedna od najmlađih općina u našoj zemlji. Agan Bunić je dužnost prvog čovjeka viteškog Bužima preuzeo prije tri godine, pobijedivši na Lokalnim izborima 2012. godine
Općina Bužim i njeni građani će 20. februara proslaviti dvadeset godina od formiranja i dobijanja statusa općine. Ovaj jubilej će pratiti brojne aktivnosti nevladinog sektora, kao i mnogih udruženja koja djeluju na području općine Bužim. U intervju za Novo vrijeme, načelnik Agan Bunić govori o problemima s kojima se susreće ova lokalna zajednica, o kapitalnim projektima koje pokušavaju realizirati, projektima prekogranične saradnje te o odnosu s bh. dijasporom.
NV: Jeste li i u kojoj mjeri zadovoljni ostvarenim rezultatima u periodu u kojem ste na poziciji načelnika Općine Bužim?
Cijeneći ukupno raspoloženje građana, glas javnosti, ono što smo uspjeli uraditi u protekle dvije godine, procese koje smo otvorili u formiranju novog pogleda na najmlađu krajišku općinu, smatram da smo dobrim dijelom uspjeli i trebamo biti zadovoljni. U veoma teškim vremenima smo osvojili mandat; prazni budžeti, cijeli prošli mandat (2010-2014) bio je obilježen političkom nestabilnošću, teškom ekonomskom situacijom, prirodnim katastrofama i sličnim, sve su to faktori koji imaju značajan utjecaj na određena kretanja u lokalnim zajednicama. Ja sam zadovoljan urađenim u protekle dvije godine, ali očekujem da bi naredne dvije godine trebale biti još uspješnije.
NV: Kakav razvojni plan mogu očekivati građani Općine Bužim u narednom periodu?
Općina Bužim ima usvojenu Strategiju razvoja, po kojoj je neophodno više pažnje posvetiti privrednim aktivnostima. Jedna od aktivnosti na kojoj ne trebamo stati jeste uspostava prve poslovne zone u Varoškoj Rijeci. Za taj posao nam treba više mudrosti i odgovornosti, prije svega za osiguravanje potrebne podrške putem odluke Općinskog vijeća. Smatram da će opozicija prepoznati interes u tom zajedničkom projektu. Svi kapitalni projekti imaju veze s razvojnim planovima, od vodosnabdijevanja, zatim projekata u elektroenergetskom sektoru, izgradnje putne infrastrukture do drugih projekata u privatnom sektoru, a Općina Bužim trenutno ima aktivnosti na ovim kapitalnim projektima.
NV: Nekoliko kapitalnih projekata čeka realizaciju duže od decenije? Čemu pripisati višegodišnje zastoje u realizaciji projekata koji su od značaja za općinu Bužim?
Izgleda da je moja sudbina da započnem određene projekte, no, pojedini nisu započeti u mom mandatu i ne želim zasluge pripisivati sebi. Činjenica je da se na realizaciju i početak nekih čekalo više godina; naprimjer, izgradnja dvorane bila je predmetom priče prije otprilike desetak godina, te ćemo vrlo brzo doći i do izvođača radova na 110 kw-stanici u Bužimu, čiji je investitor Elektroprijenos BiH; dobar dio posla smo uradili i na vodovodu “Pivnice”; zaobilaznica čeka nastavak izgradnje, no, kad je riječ o tom projektu Općina je uradila svoj dio posla.
NV: Radovi na sportskoj dvorani trebali bi početi na proljeće ove godine. Koji je razlog da se tek ove godine krene u izgradnju objekta koji je prijeka potreba velikog broja klubova koji djeluju u Bužimu?
Povodom obilježavanja 20 godina od formiranja Općine Bužim, bit će upriličen svečani čin polaganja kamena temeljca za dvoranu. Radili smo pune dvije godine da bismo došli do ovog historijskog trenutka za građane Bužima. Razlog što ranije nismo započeli radove ogleda se u nerealnim projektnim rješenjima, ambicioznim planovima i pogrešnom pristupu. Volio bih da pravimo olimpijsku dvoranu, no, smatram da nemamo potrebu za tako velikim projektima, jer je ne bismo mogli održavati, bio bi nam problem i struju plaćati. Ovim projektom ćemo, ako Bog da, doći do realnog rješenja za Bužim, njegovih 25 sportskih klubova i oko 700 učenika srednje škole koji nemaju nikakvu fiskulturnu salu. Daj Bože da u dogledno vrijeme ona bude mala i da imamo potrebu graditi veću.
NV: Općina Bužim graniči s Republikom Hrvatskom, time i s Evropskom unijom. Da li i koje projekte Općina realizira u programima prekogranične saradnje?
Općina Bužim još nije imala iskustva s prekograničnom saradnjom i realizacijom takvih projekata. Međutim, to nam je realna šansa i uradit ćemo sve da iskoristimo te mogućnosti. Već u narednom periodu, putem određenih programa i projekata, zajedno s drugim općinama, Razvojnom agencijom USK i drugim partnerima, moguće je doći do manjih projekata. Projekti iz oblasti zaštite okoliša, rješavanja oborinskih i drugih voda u saradnji s Velikom Kladušom i susjednim općinama u Republici Hrvatskoj mogu biti interesantni za EU-fondove.
NV: Općina Bužim je jedna od općina s najvećom stopom nezaposlenosti u FBiH. Na koji način planirate smanjiti nezaposlenost?
Ne znam je li s najvećom, ali jeste s visokom stopom nezaposlenosti. To je statistički problem, ali mislim da stanje na terenu nije uvijek onako kako te cifre govore. Statistički, od 2012. godine kad sam preuzeo mandat, imamo veći broj zaposlenih za oko 100 radnika, dakle imamo pozitivan trend u posljednje dvije godine. Ljudi se sna Naša dijaspora, posebno ovdje u Krajini, značajan je faktor ekonomskog razvoja i rješavanja brojnih problema. Drugo je pitanje koliko te mogućnosti koristimo. Država nema jasne strategije glede ovog pitanja, a lokalne zajednice nemaju nadležnosti da se suštinski njime bave, no, pokušavaju ostvariti bolji kontakt. Općina Bužim je napravila iskorak u tom pogledu, prije svega s našim zajednicama u Hrvatskoj, Sloveniji i Austriji laze na razne načine. Mnogo je ljudi koji svoju egzistenciju rješavaju putem poljoprivredne proizvodnje, te tu nema mnogo evidentiranih zaposlenika. Naša šansa je poslovna zona, podrška postojećim privrednicima i dodatni angažman u poljoprivrednoj proizvodnji.
NV: Koje privredne grane imaju najveći potencijal na području općine Bužim i šta ona čini kako bi privukla potencijalne investitore?
Drvna idustrija je naša mogućnost, u tom sektoru imamo iskustva i radne snage. Moramo uraditi sve da naš bivši “Abonos” ponovo počne s proizvodnjom u punom kapacitetu. To je bila jedna od najboljih fabrika za proizvodnju stolica na ovom prostoru, zapošljavala je oko 200 radnika. U tom sektoru imamo nekoliko uspješnih firmi koje zapošljavaju manji broj radnika i njihovi su proizvodi na evropskom tržištu. U sektoru poljoprivrede imamo veliku šansu, posebno u dijelu proizvodnje maline. Naši poljoprivrednici su pokazali da mogu imati ozbiljnu proizvodnju maline. Trebamo razmišljati o preradi naših poljoprivrednih proizvoda. Šansa je i “Saniteks” i Rudnik mangana, fabrike koje su u privatnim rukama i od vlasnika se očekuje da učine iskorak. Općina neće smetati nikome, možemo samo pomoći u okvirima svoje nadležnosti i finansijskih mogućnosti. Mi smo servis, a sve ostalo je na privatnoj inicijativi i privatnom kapitalu.
NV: Kako ste zadovoljni saradnjom s višim nivoima vlasti i njihovim izdvajanjem za ovu općinu?
Viši nivoi vlasti su se u protekle četiri godine najviše bavili sobom. Od USK smo imali podršku za nekoliko projekata u oblasti voda i zaštite okoliša, a smatramo da je moglo i bolje. Izostala je podrška za izgradnju i rekonstrukciju školskih objekata, iako je to nadležnost Kantona, nije bilo mnogo investicija, a Bužim ima najveće potrebe za tim. Prave se škole tamo gdje nema djece ili ih je veoma mali broj, a tamo gdje djeca idu u tri smjene nema podrške. Vidjet ćemo hoće li nova vlast USK nastaviti s tim negativnim trendom ili će početi na stvari gledati realno, bez ikakvih političkih konotacija prema Bužimu. S nivoa Federacije je bilo više podrške, radili smo projekte vodosnabdijevanja i putne infrastrukture. Od viših nivoa očekujemo samo da rade svoj posao, da imamo stabilne parlamentarne većine i vlade, a općina će se u normalnim uvjetima boriti za svoj dio kolača koji s pravom traži. Mi moramo dostići nivo srednje razvijenih općina, s osnovnom infrastrukturom, a poslije ćemo se takmičiti s ostalim općinama. Bužim je mnogo dao za BiH, ali ne i dobio.
NV: Saradnja s dijasporom prepoznata je kao prilika koju treba iskoristiti. Kako ocjenjujete saradnju s bh. dijasporom u Evropi?
Naša dijaspora, posebno ovdje u Krajini, značajan je faktor ekonomskog razvoja i rješavanja brojnih problema. Drugo je pitanje koliko te mogućnosti koristimo. Država nema jasne strategije glede ovog pitanja, a lokalne zajednice nemaju nadležnosti da se suštinski njime bave, no, pokušavaju ostvariti bolji kontakt. Općina Bužim je napravila iskorak u tom pogledu, prije svega s našim zajednicama u Hrvatskoj, Sloveniji i Austriji. Moramo naći put do naših ljudi i u drugim zapadnoevropskim državama. Gore trebamo ići po pamet i iskustvo. Nažalost, najčešće idemo po neki vid podrške ili pomoći, nije ni to sporno, treba pomoći ljudima kojima je pomoć potrebna, ali moramo s našim ljudima razgovarati o mogućim ulaganjima u domovinu, pokretanju biznisa, vraćanju obrazovanih i iskusnih ljudi (primjer je Republika Turska), kulturnoj i nacionalnoj promociji Bošnjaka kao autohtonog evropskog naroda.